Spondiloliza je stres fraktura ili koštani defekt dijela kralješka koji se naziva pars interarticularis. Najčešće se javlja u slabinskom dijelu kralježnice (L5) kod djece i adolescenata koji se aktivno bave sportom. Ako se ne liječi na vrijeme, može dovesti do klizanja kralješka – stanja koje se naziva spondilolisteza.
- Spondiloliza je stres fraktura pars interarticularis kralješka.
- Najčešće se javlja kod djece i adolescenata koji se bave sportom.
- Najčešći simptom je bol u donjem dijelu leđa koja se pogoršava pri ekstenziji kralježnice.
- Dijagnoza se potvrđuje slikovnim metodama poput MR-a ili CT-a.
- U većini slučajeva liječenje je konzervativno.
Uvod
Spondiloliza je relativno čest uzrok boli u donjem dijelu leđa kod djece i adolescenata, osobito kod mladih sportaša koji su izloženi ponavljanim opterećenjima kralježnice. Iako često prolazi neprimijećeno jer može biti bez simptoma, pravovremeno otkrivanje je ključno za sprječavanje razvoja komplikacija, poput spondilolisteze – stanja u kojem zahvaćeni kralježak klizi prema naprijed u odnosu na susjedni.
Većina slučajeva javlja se u lumbalnom dijelu kralježnice, osobito na razini četvrtog i petog slabinskog kralješka (L4 i L5), a rizični sportovi uključuju gimnastiku, veslanje, tenis, nogomet i atletiku. Učestalost spondilolize je približno jednaka kod djevojčica i dječaka, dok se kod odraslih pojavljuje rjeđe i obično ne uzrokuje bolove.
Pravovremeno prepoznavanje i pravilno liječenje, najčešće konzervativno, omogućuje uspješan povratak svakodnevnim aktivnostima i sportu, te značajno smanjuje rizik od spondilolisteze i kronične boli u leđima.
Što je spondiloliza?
Spondiloliza je stanje kod kojeg dolazi do pukotine, tj. nastanka koštanog defekta u dijelu kralješka koji se naziva pars interarticularis. Naziv potječe od grčkih riječi spondylos (kralježak) i lysis (pukotina ili razdvajanje). Pars interarticularis je uski dio kosti koji povezuje gornji i donji zglobni nastavak kralješka i sudjeluje u stabilnosti stražnjeg dijela kralježnice. Zbog takvog defekta može biti narušena stabilnost stražnjeg segmenta kralježnice, što u nekim slučajevima može dovesti do razvoja spondilolisteze, odnosno klizanja kralješka prema naprijed, natrag ili bočno u odnosu na susjedni kralježak.
Najčešće se javlja u donjem dijelu kralježnice, posebno na razini četvrtog i petog slabinskog kralješka ( L4 i L5). Smatra se da nastaje postupno, zbog ponavljanog opterećenja i mikrotrauma kralježnice, osobito tijekom aktivnosti koje uključuju česte pokrete savijanja unatrag i rotacije trupa. Zbog toga se spondiloliza relativno često susreće kod djece i adolescenata koji se aktivno bave sportom.
U mnogim slučajevima spondiloliza ne uzrokuje nikakve simptome i otkrije se slučajno tijekom radioloških pretraga. Međutim, kod dijela bolesnika može se javiti bol u donjem dijelu leđa, osobito tijekom sportskih aktivnosti ili pri pokretima koji opterećuju kralježnicu.
Jeste li znali?
Spondiloliza je jedan od najčešćih uzroka kronične boli u donjem dijelu leđa kod mladih sportaša. Nastaje zbog ponavljanog opterećenja i mikrofrakture u dijelu kralješka koji se naziva pars interarticularis.
Ako se defekt na kosti ne prepozna i ne liječi na vrijeme, u nekim slučajevima može dovesti do pomaka kralješka prema naprijed – stanja koje se naziva spondilolisteza.
Kod koga se najčešće javlja spondiloliza?
Spondiloliza se najčešće javlja kod djece i adolescenata, posebno prije 18. godine života, osobito kod mladih sportaša. Pokazalo se da je spondiloliza glavni uzrok boli u donjem dijelu leđa kod sportaša u adolescentskoj dobi, odgovorna za gotovo 47 % slučajeva bolova u leđima u ovoj populaciji. Spondiloliza nije “rezervirana” samo za mlade sportaše. Prisutna je i kod 6-12% osoba odrasle dobi i obično nije povezana s nastankom boli u donjem dijelu leđa.
Rizik je posebno visok kod sportova koji uključuju česte pokrete ekstenzije i rotacije kralježnice, poput gimnastike, veslanja, plivanja, nogometa, tenisa i atletike. Ponavljani stres na slabinski dio kralježnice tijekom treninga i natjecanja povećava vjerojatnost nastanka mikrotrauma i razvoja spondilolize.
Iako se spondiloliza može javiti i kod djece koji se ne bave sportom, kod njih je znatno rjeđa. Povijesno se smatralo da se spondiloliza javlja dva do tri puta češće kod muškaraca, no s porastom sudjelovanja djevojčica u natjecateljskim sportovima, osobito gimnastici, učestalost kod žena sada je povećana četiri puta.
Ključne informacije o spondilolizi
- Najčešće pogađa djecu i adolescente – posebno one koji se aktivno bave sportom.
- Čest uzrok bolova u donjem dijelu leđa kod mladih sportaša – odgovorna je za gotovo polovicu slučajeva lumbalne boli u adolescentnih sportaša.
- Povećan rizik u određenim sportovima – sportovi koji uključuju često savijanje unatrag i rotaciju trupa poput gimnastike, veslanja, tenisa, nogometa i atletike povećavaju opterećenje na kralježnicu.
- Podjednaka učestalost kod djevojčica i dječaka – spondiloliza se javlja približno jednako često u oba spola.
Zašto nastaje spondiloliza (mehanizam nastanka)
Točan uzrok spondilolize nije potpuno razjašnjen, ali se smatra da nastaje kao posljedica ponavljanog mehaničkog opterećenja kralježnice kod osoba koje mogu imati i određenu genetsku predispoziciju. U većini slučajeva radi se o tzv. stres-frakturi koja se postupno razvija tijekom vremena.
Čak oko 95 % slučajeva spondilolize javlja se na razini petog slabinskog kralješka (L5). Smatra se da ponavljani pokreti ekstenzije, rotacije i savijanja kralježnice stvaraju smične sile na području pars interarticularis. Tijekom takvih pokreta donji zglobni nastavak četvrtog slabinskog kralješka (L4) i gornji zglobni nastavak prvog križnog kralješka (S1) vrše dodatno opterećenje na pars interarticularis L5. Dugotrajno ponavljanje takvog stresa može dovesti do mikrofraktura, koje se s vremenom mogu razviti u potpuni koštani defekt.
Razvoju spondilolize mogu pridonijeti i drugi rizični čimbenici, poput određenih anatomskih i razvojnih promjena kralježnice te genetske sklonosti. Primjerice, veća učestalost opisana je kod osoba s deformitetima kralježnice kao što su Scheuermannova bolest ili spina bifida occulta. Ovi čimbenici mogu promijeniti raspodjelu opterećenja u kralježnici i dodatno povećati stres na pars interarticularis.
Najvažniji čimbenici koji pridonose nastanku spondilolize:
- ponavljani pokreti ekstenzije i rotacije kralježnice
- intenzivni sportski treninzi u razdoblju rasta
- ponavljane mikrotraume lumbalne kralježnice
- genetska predispozicija
- razvojne ili anatomske promjene kralježnice (npr. Scheuermannova bolest, spina bifida occulta)
Koji su simptomi spondilolize
Većina slučajeva spondilolize je asimptomatska – procjenjuje se da oko 87 % pacijenata nema nikakve tegobe, posebno kod odraslih. Ipak, spondiloliza ostaje najčešći uzrok bolova u donjem dijelu leđa kod djece i adolescenata, osobito kod mladih sportaša. Simptomi kod spondilolize se često razvijaju postupno, iako se neki pacijenti mogu se prisjetiti epizode akutne traume nakon koje su se pojavili prvi simptomi.
Kada se simptomi jave, najčešće su blagi i povezani s opterećenjem:
- Bol u donjem dijelu leđa koja se javlja pri naporu, a smiruje se odmorom.
- Bol se može prvotno pojavljivati samo tijekom intenzivnih aktivnosti, ali se s vremenom može pojačati i ometati svakodnevne aktivnosti.
- Bol može se obično pojačava pri pretjeranoj ekstenziji ili rotaciji kralježnice, te pri podizanju iz fleksije trupa, osobito protiv otpora.
- Osjetljivost lumbosakralnog područja i stražnjice uz smanjenu pokretljivost kralježnice.
- Spazmi paravertebralne muskulature i zategnutost stražnjih loža (hamstringa).
Neurološki simptomi su rijetki, ali progresija spondilolize u spondilolistezu može dovesti do kompresije živčanih korijena i radikulopatije, neurogenih simptoma poput klaudikacije, poremećaja funkcije crijeva i mokraćnog mjehura, pa čak i vrlo rijetko do sindroma caude equine.
Bol pri sjedenju, pogoršanje boli u mirovanju ili stalna bol noću nije karakteristična za spondilolizu te može upućivati na ozljede sakroilijačnog zgloba ili sakoileitis te rjeđe ozbiljnije uzroke, poput tumora.
Dijagnoza spondilolize
Postavljanje dijagnoze započinje detaljnom anamnezom, pri čemu je važno raspitati se o prethodnim sportskim aktivnostima te mogućim urođenim deformitetima kralježnice poput spine bifide.
Klinički pregled uključuje vizualnu procjenu kralježnice i držanja, provjeru lordoze, kifoze i hoda, palpaciju paravertebralnih mišića te procjenu osjetljivosti i lokalne boli. Kod spondilolize bol se često reproducira ekstenzijom kralježnice.
Klinički testovi mogu biti od pomoći, ali ne potvrđuju dijagnozu. Najpoznatiji je Stork test pri čemu pacijent stoji na jednoj nozi dok se druga povlači prema natrag pri čemu se izaziva hiperekstenzija lumbalne kralježnice i bol u lumbosakralnom području. Progresija bolesti u spondilolistezu može se očitovati prisutnošću „step-off“ deformiteta – stepenica, na palpaciji kralježnice.
Za postavljanje definitivne dijagnoze spondilolize potrebne su slikovne pretrage.
Rendgen lumbosakralne kralježnice (RTG) obično je prva metoda i može prikazati koštani defekt pars interarticularis, posebno ako postoji potpuno razvijena pukotina. Međutim, RTG nije dovoljno osjetljiv za rane slučajeve ili stres-frakture, gdje frakturna linija još nije jasno vidljiva.
CT (kompjuterizirana tomografija) daje mnogo detaljniju sliku koštanih promjena i smatra se zlatnim standardom za vizualizaciju fraktura pars interarticularis. Ipak, CT ima ograničenja: također nije idealan za rane stres-frakture koje još nisu razvile potpunu pukotinu. Uz to, izloženost zračenju je mnogo veća nego kod običnog rendgena što treba imati na umu budući da su većina pacijenata djeca.
MR (magnetna rezonanca) posebno je korisna za dijagnozu spondilolize u ranoj fazi, jer može prikazati upalne promjene i edem u pars interarticularis koji prethode nastanku frakture. Također omogućuje procjenu morfoloških i patoloških promjena te neuroloških komplikacija, poput kompresije živčanih korijena.
| Metoda | Prednosti | Ograničenja |
|---|---|---|
| RTG (rendgen) | Brz i jeftin pregled, niska izloženost zračenju; dobar za potpuno razvijene frakture | Ne vidi rane stres-frakture, manje osjetljiv za inicijalne mikrofrakture |
| CT (kompjuterizirana tomografija) | Detaljan pregled kostiju, zlatni standard za vizualizaciju fraktura | Visoka izloženost zračenju; ograničen za rane stres-frakture |
| MR (magnetna rezonanca) | Najbolji za rano otkrivanje upalnih promjena i edema; može procijeniti neurološke komplikacije i morfološke promjene | Manje detaljan za samu kost u odnosu na CT; skuplja i duži pregled |
| Kombinacija metoda | Omogućuje preciznu potvrdu dijagnoze i praćenje razvoja ili liječenja | Potrebna koordinacija, moguće veće troškove i vrijeme pregleda |
Liječenje spondilolize
U većini slučajeva spondiloliza se liječi konzervativno, bez operacije, osobito kod djece i adolescenata. Cilj liječenja je smanjiti bol, omogućiti cijeljenje stres-frakture i postupno vratiti pacijenta svakodnevnim aktivnostima i sportu. Pravodobno prepoznavanje i odgovarajuće liječenje u pravilu dovode do vrlo dobre prognoze.
Konzervativno liječenje
Konzervativno liječenje predstavlja temelj terapije i usmjereno je na smanjenje boli, poticanje cijeljenja stres-frakture te sprječavanje progresije bolesti. U pravilu uključuje privremeno smanjenje ili prekid sportskih aktivnosti koje opterećuju kralježnicu, osobito pokreta ekstenzije i rotacije. Kod mladih sportaša ponekad se primjenjuje lumbalna ortoza tijekom približno 6–12 tjedana kako bi se smanjilo opterećenje na zahvaćeni segment kralježnice i omogućilo cijeljenje.
Važnu ulogu ima fizikalna terapija i ciljane vježbe, osobito programi usmjereni na jačanje mišića trupa (CORE stabilizacija), poboljšanje fleksibilnosti i postupni povratak funkcionalnim aktivnostima. Istraživanja dokazuju da jačanje stabilizatora trupa može značajno smanjiti bol u donjem dijelu leđa. Nakon povlačenja simptoma i potvrde cijeljenja na slikovnim pretragama, mladi sportaši mogu se postupno vratiti sportskim aktivnostima.
Kirurško liječenje
Kirurško liječenje razmatra se kada konzervativna terapija ne dovede do poboljšanja. Procjenjuje se da približno 9–15 % bolesnika sa spondilolizom ne reagira na neoperativno liječenje te može zahtijevati kirurški zahvat.
Operacija se obično razmatra kod bolesnika koji i nakon više od šest mjeseci konzervativne terapije imaju perzistentnu bol, pridružene simptome i znakove trajnog defekta pars interarticularis na slikovnim pretragama. Prije konačne odluke o operaciji ponekad se provodi dijagnostički anestetski blok u području pars defekta kako bi se potvrdilo da je upravo taj segment izvor boli.
U pravilu postoje dva glavna oblika kirurškog liječenja:
- direktna reparacija (popravak) pars interarticularis
- spinalna fuzija
Direktna reparacija nastoji zatvoriti defekt i pritom očuvati pokretljivost kralježnice, zbog čega se najčešće preporučuje kod mlađih bolesnika i sportaša s niskim stupnjem lezije. Razvijene su različite tehnike direktne stabilizacije, najčešće uz korištenje vijaka ili pedikularne fiksacije.
Spinalna fuzija primjenjuje se uglavnom kod težih slučajeva ili kod bolesnika s uznapredovalom nestabilnošću, primjerice kod spondilolisteze. Ovaj zahvat stabilizira zahvaćeni segment kralježnice i može značajno smanjiti bol, ali istodobno dovodi do smanjenja pokretljivosti tog dijela kralježnice. Zbog toga se češće primjenjuje kod starijih bolesnika, dok se kod mlađih i fizički aktivnih osoba nastoji, kada je moguće, dati prednost tehnikama koje očuvaju pokretljivost kralježnice.
Zaključak
Spondiloliza iako kod odraslih rijetko uzrokuje tegobe, relativno čest uzrok boli u donjem dijelu leđa kod djece i adolescenata, osobito kod mladih sportaša koji su izloženi ponavljanim opterećenjima kralježnice. Upravo zato kod pojave bolova u slabinskom dijelu leđa kod mladih sportaša uvijek treba pomisliti na ovu dijagnozu.
Dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničkog pregleda i slikovnih pretraga, pri čemu MR ima važnu ulogu u ranom otkrivanju stres-fraktura. U većini slučajeva liječenje je konzervativno i uključuje privremeno smanjenje opterećenja kralježnice, fizikalnu terapiju i ciljane vježbe stabilizacije trupa. Kirurško liječenje potrebno je samo u manjem broju bolesnika kod kojih simptomi perzistiraju unatoč dugotrajnoj konzervativnoj terapiji.
Uz pravodobnu dijagnozu i odgovarajuću rehabilitaciju, prognoza spondilolize je uglavnom vrlo dobra te se većina bolesnika može uspješno vratiti svakodnevnim aktivnostima i sportu.
Najčešća pitanja
1. Može li spondiloliza zacijeliti sama od sebe?
Spondiloliza, osobito kada se radi o ranoj stres-frakturi pars interarticularis, često može zacijeliti uz odgovarajući konzervativni pristup. To obično uključuje privremeno smanjenje sportskih aktivnosti, ciljanu fizikalnu terapiju i postupno vraćanje opterećenju kralježnice. Kod djece i adolescenata šanse za cijeljenje su veće jer je kost još u fazi rasta, dok se kod kroničnih ili dugotrajnih defekata često radi o stabilnom koštanom rascjepu koji više ne zarasta, ali može ostati bez simptoma.
2. Koja je razlika između spondilolize i spondilolisteze?
Spondiloliza označava koštani defekt ili pukotinu u pars interarticularis dijelu kralješka. Ako zbog tog defekta dođe do pomicanja jednog kralješka u odnosu na drugi, tada govorimo o spondilolistezi. Drugim riječima, spondiloliza može biti jedan od uzroka razvoja spondilolisteze (istmična spondilolisteza), ali se ona ne razvije kod svih bolesnika sa spondilolizom.
3. Koliko traje oporavak od spondilolize?
Trajanje oporavka kod spondilolize ovisi o dobi bolesnika, stupnju oštećenja kosti i pravodobnosti dijagnoze. U većini slučajeva konzervativno liječenje traje nekoliko mjeseci, a kod mladih sportaša povratak punim sportskim aktivnostima često je moguć nakon otprilike 3 do 6 mjeseci, kada se bol povuče i kada slikovne pretrage pokažu stabilizaciju ili cijeljenje promjene.
4. Može li se sa spondilolizom baviti sportom?
U akutnoj fazi spondilolize obično se preporučuje privremeni prekid sportskih aktivnosti koje opterećuju kralježnicu, osobito pokreta ekstenzije i rotacije. Nakon smanjenja boli i završetka rehabilitacijskog programa, većina sportaša može se postupno vratiti treningu. Važno je pritom ojačati mišiće trupa i stabilizatore kralježnice kako bi se smanjio rizik ponovne ozljede i eventualnog razvoja spondilolisteze.
Li N, Amarasinghe S, Boudreaux K, Fakhre W, Sherman W, Kaye AD. Spondylolysis. Orthop Rev (Pavia). 2022 Aug 30;14(3):37470. doi: 10.52965/001c.37470. PMID: 36045696; PMCID: PMC9425520.
Lemoine T, Fournier J, Odent T, Sembély-Taveau C, Merenda P, Sirinelli D, Morel B. The prevalence of lumbar spondylolysis in young children: a retrospective analysis using CT. Eur Spine J. 2018 May;27(5):1067-1072. doi: 10.1007/s00586-017-5339-5. Epub 2017 Oct 13. PMID: 29030702.
Kalichman L, Kim DH, Li L, Guermazi A, Berkin V, Hunter DJ. Spondylolysis and spondylolisthesis: prevalence and association with low back pain in the adult community-based population. Spine (Phila Pa 1976). 2009 Jan 15;34(2):199-205. doi: 10.1097/BRS.0b013e31818edcfd. PMID: 19139672; PMCID: PMC3793342.
