Bol u koljenu: 14 najčešćih uzroka

Bol u koljenu je čest simptom koji se javlja u osoba svih dobnih skupina od adolescenata pa do osoba starije životne dobi. Koljeno je najveći zglob u ljudskom tijelu i kompleksne je građe. Stoga ne čudi što su uzroci boli u koljenu mnogobrojni, od ozljeda, sindroma prenaprezanja do degenerativnih stanja poput osteoartritisa. U mlađoj životnoj dobi te kod aktivnih ljudi bol u koljenu najčešće je rezultat sindroma prenaprezanja i ozljeda. Dok je kod osoba iznad 50-te godine života artroza koljena najčešći uzrok boli u koljenu.

U članku ću pokušati na sustavan način predstaviti 14 najčešćih uzroka boli u koljenu posloženo po dobnim skupinama, ali i vezano za mehanizam nastanka boli te s obzirom na lokaciju boli. Objasnit ću osnovne mehanizme nastanka boli, prikazati način postavljanja dijagnoze te ponuditi savjete o prevenciji i suvremenim mogućnostima liječenja temeljenim na najnovijim dokazima. Budući da su uzroci boli u koljenu brojni članak je opsežan stoga koristite sadržaj kako bi lakše prolazili kroz sadržaj članka.

Anatomija koljena

Koljeno je kompleksan zglob koji povezuje bedrenu kost (femur) s potkoljenicom koja se sastoji od dvije kosti, tibije i fibule. Donji dio bedrene kosti koja čini koljenski zglob po sredini ima dublji uzdužni žlijeb (trohleja femura) po kojoj klizi patela ili iver. Taj zglob nazivamo femoro-patelarnim zglobom.

Krajevi svake kosti prekriveni su slojem hrskavice koja apsorbira udarce i omogućava glatko klizanje zglobnih tijela pri pokretu. Pokret u koljenu omogućuju mišići, a ligamenti koljena i tetive su odgovorni za stabilnost zgloba.

Dvije su glavne skupine mišića uključene u pokrete koljena: mišići kvadricepsa (smješteni na prednjoj strani bedara), koji ispružaju noge, i mišići stražnje lože (smješteni na stražnjoj strani bedara), koji savijaju nogu u koljenu.

Tetive su čvrsti snopovi tkiva koji povezuju mišiće s kostima. Ligamenti koljena su elastične trake tkiva koje povezuju kost s kosti i ključni su za stabilnost koljena.

Meniskusi koljena su dvije hrskavične strukture u obliku polumjeseca, smještene između bedrene (femur) i goljenične kosti (tibija), a njihova je glavna uloga ublažavanje opterećenja i raspodjela težine unutar koljenskog zgloba. Djeluju kao prirodni amortizeri i stabilizatori koljena, smanjujući trenje između kostiju tijekom kretanja. Meniskusi također pridonose stabilnosti koljena i pomažu u zaštiti zglobne hrskavice od prekomjernog trošenja, što ih čini ključnim dijelom zdrave funkcije koljena.

Bol u koljenu – simptomi i lokacija boli najčešće ovise o uzroku boli

Mjesto i intenzitet boli u koljenu mogu varirati ovisno o uzroku problema. Bol u koljenu može biti prisutna samo s prednje, stražnje ili unutrašnje/vanjske strane koljena. Međutim ponekad je lokalizaciju boli teško odrediti te pacijenti bol osjećaju u cijelom koljenu. Kada i gdje osjećate bol u koljenu ovisi o uzroku vaše boli. Lokalizacija boli nam pomaže kod postavljanja ispravne dijagnoze.

Razna stanja koja izazivaju bol u koljenu mogu izazivati karakteristične simptome međutim općenito govoreći: 

• po svom karakteru bolovi u koljenu mogu biti oštri, tupi ili probadajući, ovisno o uzroku
• bolovi mogu nastati naglo ili postupno
• bol u koljenu najčešće se pogoršava tijekom određenih aktivnosti poput hodanja, stajanja ili sjedenja te savijanja koljena
• bol se može širiti prema gore prema bedru ili dolje prema potkoljenici
• nerijetko pacijenti navode precizna mjesta boli (npr. prednji ili unutarnji dio koljena) što pomaže u dijagnostici
• osjećaj nelagode i boli može biti konstantan ili se javljati tijekom određenih pokreta
• bolovi u koljenu kod spavanja mogu biti znak određenih stanja poput artritisa
• ograničenje pokreta u zglobu koljena često javlja se kod artroze koljena.
• pacijenti s bolovima u koljenu često mijenjaju način hodanja kako bi smanjili simptome što nazivamo šepanje. Šepanje se može pojaviti radi boli (antalgično šepanje) ili radi kontrakture zgloba.

Često su osim boli prisutni različiti znakovi i simptomi koji prate bol u koljenu i pomažu u postavljanju ispravne dijagnoze:

Oteklina (edem)

• Oteklina koljena je posljedica nakupljanja tekućine u zglobu zbog ozljede (kao što su uganuće, puknuće meniska ili prednjeg križnog ligamenta) ili zbog upalnih stanja poput artritisa.

Ukočenost i smanjena pokretljivost

• Osjećaj ukočenosti i smanjenja pokretljivosti može biti prisutna kod osteoartritisa (artroze koljena) ili reumatoidnog artritisa. Ukočenost je često izražena ujutro ili nakon dužeg odmora. Kod ozljeda meniskusa može se javiti “fenomen zaključavanja” gdje dolazi do umetanja oštećenog dijela meniskusa između zglobnih tijela što priječi potpuno ispružanje koljena.

Zvukovi poput pucanja ili škljocanja

• Zvukovi pucanja ili “škljocanja” u koljenu često se javljaju kod ozljeda hrskavice, poput puknuća meniskusa ili kod nestabilnosti ligamenata. Ovi zvukovi su česti i kod degenerativnih promjena, kao kod osteoartritisa. Nisu svi zvukovi koji dolaze iz koljena znak bolesti. Zvukovi u potpuno zdravom koljenu mogu nastati zbog pomicanja mjehurića plina u zglobnoj tekućini ili trenja tetiva i ligamenata pri pokretu, te su obično bezopasni.

Nestabilnost koljena

• Osjećaj da koljeno “popušta” ili da se “savija” u stranu može biti znak oštećenja ligamenata, osobito prednjeg križnog ligamenta (ACL) ili medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL).

Osjećaj topline i crvenilo

• Toplina i crvenilo oko koljena sugeriraju upalni proces, što može ukazivati na infekciju, giht ili upalni artritis. Toplina u zglobu je česta i nakon ozljeda koljena te u akutnoj fazi osteoartritisa koljena.

Bol pri pritisku (osjetljivost na dodir)

• Osjetljivost na dodir u području koljena može ukazivati na tendinitis (upalu tetiva), burzitis (upalu burze) ili ozljedu meniska.

Deformacija koljena

• Vidljive deformacije koljena najčešće u obliku X ili O nogu mogu biti prirođene ili mogu nastati zbog značajnijeg oštećenja koljena uslijed artroze koljena, reumatoidnog artritisa ili ponavljajućih napada gihta.

Dijagnoza

Postavljanje ispravne dijagnoze ključno je za izradu plana i započinjanje učinkovitog liječenja. Bol u koljenu može imati različite uzroke, uključujući ozljede, degenerativne promjene, upalne procese ili metaboličke poremećaje poput gihta. Koljeno je kompleksne građe stoga pravilna dijagnoza obično zahtijeva detaljnu anamnezu, klinički pregled, te često i dodatne pretrage poput rendgenskih snimaka, ultrazvuka ili magnetske rezonance (MR).

Povijest bolesti i fizikalni pregled

Ako patite od boli u koljenu koja ne prolazi na kraći period mirovanja i ograničava Vas u svakodnevnim aktivnostima i remeti kvalitetu života potrebno je javiti se liječniku. Liječnik će Vas pitati o tegobama koje se tiču boli u koljenu, ali i o drugim zdravstvenim stanjima što će dati liječniku važne informacije i uputiti ga na moguću dijagnozu. Neka od najčešćih pitanja su:

• Je li bol u koljenu posljedica ozljede ili se pojavila spontano? Ako je u pitanju ozljeda bitno je ispitati mehanizam nastanka ozljede (pad, udarac u koljeno, rotacija u koljenu..)
• Je li bol nastala naglo, iznenada ili postupno?
• Je li došlo u zadnje vrijeme do povećanja fizičke aktivnosti, promjene u načinu treninga itd..Što je moglo povećati opterećenje na koljeno?
• Je li koljeno ikada prije boljelo te postoji i neka ozljeda ili operacija koljena od ranije?
• Je li bol u koljenu više izražena u određeno doba dana?
• Utječu li bolovi u koljenu na vašu sposobnost hodanja?
• Kada su se prvi put pojavili vaši simptomi?
• Je li bol u koljenu prisutna cijelo vrijeme ili se javlja povremeno?
• Što provocira, a što olakšava bol?
• Gdje boli? Širi li se bol u drugi dio tijela (natkoljenicu ili potkoljenicu..)

Nakon temeljitog razgovora (anamneze), liječnik će obaviti pregled koji obično uključuje:

• analizu hoda čime se utvrđuje postoji li šepanje, procjenjuje se držanje tijela te procjenjuje osovina koljena
• testiranje opsega pokreta, prisutnosti otekline i topline zgloba, stabilnosti koljena u svim smjerovima
• posebni testovi kojima se pokušavaju isprovocirati simptomi, bol koju pacijent osjeća
• testiranje snage mišića

Nakon što liječnik uzme detaljnu anamnezu i provede fizikalni pregled, može, ovisno o sumnji na određeni problem, preporučiti dodatne dijagnostičke pretrage. Slikovne metode omogućuju preciznu analizu struktura koljenskog zgloba i okolnih tkiva, što pomaže u postavljanju točne dijagnoze. Na raspolaganju su:

• rendgen
• ultrazvuk
• kompjutorizirana tomografija (CT)
• magnetska rezonanca (MR)

Dijagnostičke pretrage

Različite dijagnostičke pretrage koriste se za postavljanje dijagnoze ovisno o specifičnom stanju ili uzroku boli u koljenu, pomažući u preciznoj procjeni i liječenju.

Rendgen koljena (RTG)

Rendgen koljena je prvi korak u procjeni boli u koljenu. Ova metoda dobro prikazuje koštanu građu koljena te je brza, povoljna i može pružiti brojne dijagnostičke informacije. Rendgenom možemo otkriti:

• prijelome
• oštećenja kosti
• suženje zglobnog prostora
• nepravilan položaj kostiju – poremećaj osovine zgloba

Rendgen je zlatni standard za procjenu stupnja artroze koljena. Kod pacijenata kod kojih bol nije posljedica traume bitno je učiniti snimke u stojećem položaju. Snimke u stojećem položaju osobito su korisne za procjenu širine zglobnog prostora i poravnanja zglobnih struktura.

Ova pretraga ima i svoja ograničenja. Rendgenom ne možemo procijeniti ozljede prednjeg i stražnjeg križnog ligamenta, ozljede meniskusa te stanje tetiva.

Ultrazvuk koljena

Ultrazvuk koljena je lako dostupna, brza i relativno jeftina dijagnostička metoda kojom možemo pregledati neke dijelove koljena. Često je “produžena ruka” kliničara, fizijatra te se može napraviti u sklopu kliničkog pregleda u ambulanti. Ultrazvukom vrlo dobro možemo prikazati površne strukture koljena, međutim ne možemo vidjeti unutarnju građu zgloba.

Što možemo dobro vidjeti ultrazvukom?

• ozljede mišića oko koljena
• sve tetive oko koljena uključujući i tetivu kvadricepsa, patelarnu tetivu, tetive stražnje lože, iliotibijalnu traku…
• površne ligamente koljena (medijalni kolateralni ligament i lateralni kolateralni ligament)
• izljev (nakupljanje tekućine) u zglobu koljena
• Bakerovu cistu
• živce i krvne žile u koljenskoj regiji
• znakove gihta

Ultrazvuk je također odličan kao pomoć za prikaz puta igle prilikom davanja injekcija (blokada ili hijaluronska kiselina) u koljeno i oko koljena te za punkciju zgloba. Tako možemo uvijek biti sigurni na koje smo mjesto dali lijek. Strukture koje djelomično možemo vidjeti su meniskusi koljena. Ultrazvukom možemo i posredno procijeniti stupanj artroze koljena.

Ultrazvukom ne možemo vidjeti unutarnje dijelove koljena kao što je zglobna hrskavica te stražnji i prednji križni ligamenti.

Magnetska rezonanca (MR) koljena

Magnetska rezonanca (MR) je vrlo osjetljiva dijagnostička metoda koja pruža detaljan uvid u unutarnju građu koljena, uključujući hrskavicu, ligamente, tetive i meniskuse. MR je posebno korisna u dijagnosticiranju ozljeda kao što su povrede ligamenata, oštećenja meniskusa ili upalne promjene. Ova metoda također omogućuje procjenu stanja zglobne hrskavice, što korisno za procjenu stanja poput hondromalacije patele ili osteoartritisa koljena.

Bol u koljenu: najčešći uzroci

Bol u koljenu jedan je od najčešćih simptoma mišićno-koštanog sustava, a može nastati zbog niza različitih razloga – od akutnih ozljeda, preko sindroma prenaprezanja, pa sve do kroničnih degenerativnih stanja i sistemskih bolesti. Bol u koljenu može znatno smanjiti funkcionalnost, utjecati na kvalitetu života i ograničiti sposobnost obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Uzroci boli u koljenu mogu se klasificirati na različite načine:

Prema lokalizaciji boli

Bol se može pojaviti u različitim dijelovima koljena, što može pružiti važne dijagnostičke smjernice:

• Prednja strana koljena: Česta je kod patelofemoralnog sindroma (hondromalacija patele) ili tendinitisa patele (skakačko koljeno).
• Medijalna (unutarnja) strana koljena: Ova vrsta boli često je povezana s ozljedama medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) ili oštećenjem medijalnog meniskusa. Bol kod artroze koljena česta je s unutrašnje strane koljena.
• Lateralna (vanjska) strana koljena: Obično se javlja zbog sindroma iliotibijalnog trakta ili ozljeda lateralnog meniskusa.
• Stražnja strana koljena: Bolovi u koljenu sa zadnje strane mogu upućivati na Bakerovu cistu ili rupturu stražnjeg roga medijalnog meniskusa.

Prema uzroku

Bolovi u koljenima mogu nastati zbog različitih razloga:

• Akutne ozljede: Ozljede ligamenta, ozljede meniskusa, prijelomi i dislokacije često su povezane s iznenadnim traumama.
• Kronični sindromi prenaprezanja: Kronično prenaprezanje koljena često se javlja kod sportaša i fizički aktivnih pojedinaca. Primjer su skakačko koljeno ili patelofemoralni bolni sindrom.
• Degenerativne bolesti: Osteoartritis koljena (artroza koljena) i druge degenerativne promjene često se razvijaju s godinama. Viđaju se kod starijih ljudi i obično nisu povezane s ozljedama.
• Upalne i sistemske bolesti: Stanja poput reumatoidnog artritisa i gihta također mogu izazvati bol, oticanje i ukočenost koljena.

Prema dobi pacijenta

Uzroci boli u koljenu također variraju ovisno o dobi. Kod mlađih osoba češće su ozljede i sindromi prenaprezanja, dok se degenerativne bolesti, poput osteoartritisa, češće javljaju kod starijih pacijenata.

Kroz sljedeća poglavlja istražit ćemo najčešće uzroke boli u koljenu prema mehanizmu nastanka, te također s obzirom na mjesto boli što će vjerujem pomoći čitateljima otkriti uzrok boli u koljenu koja ih muči.

Ozljede koljena

Ozljede koljena čest su uzrok iznenadne boli i ograničenja funkcije zgloba. Obično se javljaju tijekom sportskih aktivnosti, nezgoda ili padova, kada nagli udarac, rotacija ili prenaprezanje uzrokuju oštećenje struktura koljena. Ove ozljede često zahtijevaju brzu dijagnostiku i liječenje kako bi se spriječilo dugoročno oštećenje zgloba.

U nastavku će biti prikazane najčešće akutne ozljede koljena, uključujući ozljede ligamenata koljena i meniskusa uz pregled njihovih uzroka, simptoma i mogućnosti liječenja. Prijelome i dislokacije u ovom članku nećemo obrađivati.

1. Prednji križni ligament (ACL)

Prednji križni ligament (ACL) jedan je od dva križna ligamenta koji ima važnu funkciju u stabilizaciji zgloba koljena. Skupa sa stražnjim križnim ligamentom (PCL) tvori križ (ili „X“) unutar koljena. Križni ligamenti sprječavaju pretjerano pomicanje goljenične kosti prema naprijed ili nazad u odnosu na bedrenu kost tijekom savijanja i ispružanja koljena. ACL je snažna traka građena od vezivnog tkiva i kolagenih vlakana koja može podnijeti silu od čak 2200 N.

ACL je najčešće ozlijeđeni ligament u koljenu. Ozljede ACL se viđaju najčešće kod sportaša, naročito nogometaša, skijaša, rukometaša i košarkaša. Puknuće prednjeg križnog ligamenta u medicini nazivamo ruptura prednjeg križnog ligamenta.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa i srednja dob, aktivni sportaši i rekreativci

Najčešće mjesto boli: neodređeno / cijelo koljeno

Mehanizam ozljede

Ruptura prednjeg križnog ligamenta se obično događa bez kontakta tijekom aktivnosti ili sportskih aktivnosti koje uključuju iznenadne promjene smjera kretanja, naglo zaustavljanje ili usporavanje tijekom trčanja, skakanja i doskoka. Drugi česti mehanizam ozljede je direktan udarac u vanjsku stranu koljena dok je koljeno polusavijeno, a stopalo čvrsto na podlozi što često viđamo u nogometu.

Simptomi i znakovi

Većina pacijenata čuje i osjeti iznenadni “pop” prilikom ozljede uz bol duboko u koljenu zbog čega više ne može nastaviti aktivnost. U većine slučajeva javi se i oteklina koljena u prvih 2 sata nakon ozljede. Naknadno se može javiti nestabilnost koljena, poteškoće pri hodanju i smanjen raspon pokreta koljena.

Dijagnoza

Ako postoji sumnja na ozljedu prednjeg križnog ligamenta potrebno je javiti se hitno liječniku. Klinički pregled ozljede prednjeg križnog ligamenta (ACL) uključuje testove stabilnosti koljena, poput Lachmanovog testa i testa prednje ladice, koji pomažu u procjeni integriteta ligamenta. Iako se ruptura prednjeg križnog ligamenta (ACL) može dijagnosticirati klinički, magnetska rezonanca (MR) se koristi za potvrdu dijagnoze. Rendgen koljena obično nije koristan za dijagnozu ACL ozljeda, ali može pomoći u isključivanju prijeloma.

Liječenje

Liječenje povreda prednjeg križnog ligamenta može biti operativno ili konzervativno (ne-operativno). Odluka o vrsti liječenja ovisi o mnogim čimbenicima uključujući dob pacijenta, razinu aktivnosti, sudjelovanje u sportovima i stanje drugih struktura koljena.

Neoperativno liječenje ACL ozljede uglavnom podrazumijeva fizikalnu terapiju. Pogodno je kod pacijenata s manjom nestabilnošću koljena ili nepotpunom rupturom te općenito kod osoba koje se profesionalno ne bave sportom.

Operativno liječenje uključuje artroskopsku rekonstrukciju prednjeg križnog ligamenta patelarnom tetivom ili tetivom mišića hamstringsa. Artroskopsku rekonstrukciju indicirano je učiniti kod potpune rupture ligamenta kod aktivnih pacijenata, osobito mladih sportaša koji zahtijevaju visoku stabilnost koljena za povratak sportskim aktivnostima. Također, operacija je indicirana kod pacijenata s funkcionalnom nestabilnošću koljena kod kojih konzervativno liječenje ne dovodi do adekvatnog poboljšanja. Operacija se preporučuje i kod kombiniranih ozljeda (npr. meniskusa) koje zahtijevaju kirurški zahvat.

2. Medijalni kolateralni ligament (MCL)

Medijalni kolateralni ligament (MCL) je plosnata traka vezivnog tkiva koja se proteže s unutarnje strane koljena te spaja femur (bedrenu kost) i tibiju (goljeničnu kost). Njegova uloga je osiguravanje bočne stabilnosti zgloba koljena, točnije MCL sprečava pretjerani otklon potkoljenice prema van.

Ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) često se događaju u sportu, posebno u skijanju. Zanimljiv je podatak da čak 60% ozljeda koljena tijekom skijanja uključuje ozljedu MCL-a. Iza prednjeg križnog ligamenta ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta 2. je najčešća ligamentarna ozljeda koljena.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa i srednja dob, aktivni sportaši i rekreativci

Najčešće mjesto boli: unutrašnja strana koljena

Mehanizam ozljede

Ozljeda se najčešće događa u aktivnosti koja uključuje naglo okretanje, promjenu smjera ili rotaciju koljena. Ozljede MCL-a također mogu nastati kod udarca u vanjsku stranu koljena, što izaziva ekstremni valgus stres. Ovakvu situaciju često vidimo u kontaktnim sportovima kao što je nogomet i rukomet. MCL ozljede mogu biti izolirane, ali se češće događaju zajedno s ozljedama drugih struktura koljena. Na primjer, “nesretna trijada” uključuje istovremene ozljede MCL-a, prednjeg križnog ligamenta (ACL) i medijalnog meniska.

Simptomi i znakovi

Pacijenti s ozljedom medijalnog kolateralnog ligamenta često navode akutnu ili kroničnu bol u koljenu s unutarnje strane koljena. U akutnim slučajevima, bol se obično javlja nakon specifičnog događaja tijekom fizičke aktivnosti ili sporta. Pacijenti mogu imati osjećaj “pucanja” prilikom traume, uz naknadno otežano hodanje i nestabilnost koljena. U slučaju potpune rupture obično se javi oteklina s unutarnje strane koljena.

Dijagnoza

Dijagnoza rupture MCL se postavlja na temelju kliničkog pregleda i slikovnih pretraga, ultrazvuka ili magnetske rezonance. Pri pregledu uočava se oteklina s unutarnje strane koljena i krvni podljev, bilo na vanjskoj strani koljena zbog direktne traume ili na unutarnjoj strani zbog ozljede ligamenta. Valgus stres test je najbolji način za provjeru integriteta medijalnog kolateralnog ligamenta. Na temelju rezultata testa ozljede MCL-a dijelimo na tri stupnja:

• I. stupanj – Bol duž MCL-a pri valgus stresu, ali bez ili uz minimalno otvaranje zgloba.
• II. stupanj – Djelomično otvaranje zgloba uz čvrst završetak pokreta.
• III. stupanj – Značajno otvaranje zgloba bez čvrstog završetka pokreta.

Dijagnostička metoda izbora je magnetska rezonanca (MR). Osim što omogućuje izravnu procjenu MCL-a, pruža i vrijedne informacije o prisutnosti eventualnih pridruženih ozljeda ( prednji križni ligament i meniskusi). Ultrazvuk je dostupnija i brža alternativa MR-u koji također može prikazati ozljedu ligamenta s velikom točnošću. Također omogućuje izvođenje valgus stres testa u realnom vremenu uz direktan prikaz na ekranu.

Liječenje

Liječenje ozljeda MCL-a najčešće je konzervativno, što posebno vrijedi za ozljede I. i II. stupnja. Koriste se metode koje najčešće uključuju analgetike za smanjenje boli i otekline, kraću imobilizaciju koljena, te postupnu fizikalnu terapiju u svrhu snaženja mišića natkoljenica i kukova.

Kod ozljeda III. stupnja liječenje može biti konzervativno ili operativno, ovisno o prisutnosti pridruženih ozljeda, poput rupture ACL-a, meniskusa ili kod sportaša s trajno zaostalom nestabilnošću koljena. Operacija obično uključuje rekonstrukciju ligamenta, nakon čega slijedi uporaba zglobne ortoze, postupno opterećivanje te fizikalna terapija za povratak pune funkcionalnosti. Povratak sportskim aktivnostima ovisi o stupnju ozljede i napretku rehabilitacije.

3. Lateralni kolateralni ligament (LCL)

Lateralni kolateralni ligament (LCL) je vlaknasta struktura koja je smještena s vanjske strane koljena te spaja femur (bedrenu kost) i glavicu fibule (lisne kosti). Za razliku od medijalnog kolateralnog ligamenta koji ima oblik lepeze, LCL ima više oblik užeta. Jedan je od važnijih stabilizatora koljena i sprječava pretjeran otklon potkoljenice prema unutra (varus) te rotaciju koljena prema van.

Ozljede lateralnog kolateralnog ligamenta mnogo su rjeđe od ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta. Rijetko ih viđamo izolirano već ih mnogo češće vidimo udruženo s ozljedom drugih struktura koljena (prednji križni ligament, stražnji križni ligament, meniskus koljena). Većina ozljeda LCL-a se viđa u kontaktnim sportovima, ali također i kod drugih nesreća kao što su padovi i prometne nesreće.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa i srednja dob, aktivni sportaši i rekreativci. Ako je u pitanju pad ili nesreća nema pravila o dobi.

Najčešće mjesto boli: vanjska i stražnja strana koljena

Mehanizam ozljede

Najčešći mehanizam ozljede LCL-a je snažni udarac u prednji i unutarnji dio koljena dio, koji dovodi do izbočenja koljena prema van te pretjerane ekstenzije koljena. Ovakav scenarij viđamo u kontaktnim sportovima kao što su nogomet, rukomet, košarka i drugi. Nevezano za sport ozljede LCL-a mogu nastati u nesrećama kao što su padovi s visine ili prometne nesreće.

Simptomi i znakovi

Nakon ozljede obično se javlja bol u koljenu, oteklina i krvni podljev s vanjske strane koljena. Mogu se javiti i trnci s vanjske strane potkoljenice i stopala te slabost stopala što upućuje na ozljedu peronealnog živca.

Dijagnoza

Dijagnoza rupture LCL-a postavlja se na temelju kliničkog pregleda te magnetske rezonance ili ultrazvuka. Prilikom pregleda obično se uočava oteklina s vanjske strane koljena i krvni podljev s vanjske strane koljena. Varus stres test je najbolji način kako klinički provjeriti integritet lateralnog kolateralnog ligamenta. Potrebno je učiniti i druge testove kako bi se isključila prisutnost drugih pridruženih ozljeda. Na temelju rezultata testa ozljede LCL-a dijelimo na tri stupnja:

• I. stupanj – umjerena bol s vanjske strane koljena. Nema nestabilnosti pri testiranju.
• II. stupanj – djelomična ruptura. Jaka bol i oticanje s vanjske i stražnje strane koljena. Djelomično “otvaranje” zgloba pri testiranju uz čvrst završetak pokreta.
• III. stupanj – potpuna ruptura. Također jaka bol i oteklina. Obično uključuje ozljede PLC (posterolateralni kut) i susjedne strukture. Značajno “otvaranje” zgloba pri testiranju uz meki završetak pokreta.

Dijagnostička metoda izbora za potvrdu dijagnoze je magnetska rezonanca (MR). Osim što omogućuje izravnu procjenu LCL-a, pruža i vrijedne informacije o prisutnosti eventualnih pridruženih ozljeda (prednji križni ligament, stražnji križni ligament, posterolateralni kut i meniskusi koljena). 

Liječenje

Pri odabiru načina liječenja ključnu ulogu ima stupanj ozljede lateralnog kolateralnog ligamenta kao i postojanje pridruženih ozljeda koljena. Rupture LCL-a ne zacjeljuju same od sebe, kao što je slučaj kod ozljeda MCL-a. Konzervativno liječenje se preporučuje kod izoliranih ozljeda LCL-a I. i II. stupnja bez nestabilnosti koljena. Kod ozljeda III. stupnja uz udružene druge ozljede koljena potrebno je što ranije operativno liječenje.

4. Stražnji križni ligament

Stražnji križni ligament (PCL) jedan je od četiri glavna ligamenta zgloba koljena. Skupa s prednjim križnim ligamentom (ACL) tvori križ (ili „x“) unutar koljena. Glavna mu je funkcija sprečavanje pretjeranog pomicanja tibije (goljenične kosti) prema natrag s obzirom na bedrenu kost.

PCL je 1,3 do 2 puta deblji i otprilike dvostruko jači od prednjeg križnog ligamenta (ACL), te je stoga rjeđe podložan ozljedama. Od svih ligamenata koljena, ozljede PCL-a su najrjeđe.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa i srednja dob, aktivni sportaši i rekreativci. Ako je u pitanju pad ili nesreća nema pravila o dobi.

Najčešće mjesto boli: stražnja strana koljena

Mehanizam ozljede

Ozljede stražnjeg križnog ligamenta (PCL) nastaju uslijed snažne sile koja djeluje na gornji dio goljenične kosti savijenog koljena. To se često događa tijekom sudara u vozilu kada koljeno udari u kontrolnu ploču ili pri padu na savijeno koljeno. Što se sporta tiče, ozljede PCL-a se najčešće viđaju u sportovima poput nogometa, skijanja i bejzbola. Zbirno gledano, glavni uzroci su prometne nesreće (45%) i sportske ozljede (40%).

Simptomi i znakovi

Pacijenti često navode naglo nastalu bol u koljenu u stražnjem dijelu koljena, oteklinu i nestabilnost koja je vezana za ozljedu. Kod ozljeda PCL-a može, ali i ne mora biti prisutan osjećaj i zvuk “pucanja”, što se često viđa kod ozljeda prednjeg križnog ligamenta (ACL-a).

Dijagnoza

Sumnja na rupturu stražnjeg križnog ligamenta postavlja se na temelju povijesti bolesti i kliničkog pregleda, a potvrđuje se magnetskom rezonancom (MR). Test koji se najčešće koristi je test stražnje ladice, a služi za procjenu integriteta stražnjeg križnog ligamenta. Magnetska rezonanca (MR) može s velikom točnošću prikazati ozljedu PCL-a, ali i drugih struktura koljena.

Liječenje

Stražnji križni ligament ima sposobnost samocijeljenja. U grubo možemo reći da je kod izoliranih ozljeda PCL s manjom nestabilnosti koljena indicirano konzervativno liječenje – fizikalna terapija. Operativno je pak liječenje rezervirano za ozljede PCL-a koje su udružene s drugim ozljedama koljena, kod kroničnih ozljeda s nestabilnosti koljena te kod pacijenata koji imaju visoke sportske ili rekreativne fizičke zahtjeve.

5. Akutna ozljeda meniskusa

Meniskus koljena je hrskavična struktura u obliku polumjeseca koja se nalazi između zglobnih površina femura i tibije (goljenične kosti). Postoje 2 meniskusa, medijalni meniskus koji je smješten s unutrašnje strane koljena te lateralni koji je smješten s vanjske strane koljena. Pričvršćeni su za goljeničnu kost (tibiju) i zglobnu čahuru koljena te pokrivaju otprilike oko 70% zglobne površine goljenične kosti. Glavna funkcija im je preraspodjela, ublažavanje i amortizacija opterećenja u koljenu.

Ozljede (rupture) meniskusa dosta su česte, naročito kod sportova kao što su nogomet, ragbi, rukomet, košarka, košarka, skijanje i hrvanje, ali i kod zanimanja koja iziskuju često klečanje i čučanje. Češće su ozljede medijalnog nego lateralnog meniskusa.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa i srednja dob, aktivni sportaši i rekreativci.

Najčešće mjesto boli: unutrašnja strana koljena kod medijalnog meniskusa, vanjska strana kod lateralnog meniskusa.

Mehanizam ozljede

Ozljeda meniskusa nastaje zbog rotacijskih ili smičnih sila u koljenu, osobito pri povećanom opterećenju kao što je to slučaj kod čučnjeva, klečanja, te dizanja teškog tereta te aktivnosti poput naglih promjena smjera, ubrzavanja i skakanja. Kao što smo ranije naveli, navedeni scenariji se najčešće viđaju u sportu. Na primjer, u nogometu ozljeda meniskusa obično se događa kada igrač naglo promijeni smjer dok trči ili se zaustavlja, a pritom je koljeno savijeno i pod velikim opterećenjem. Puknuće meniskusa može biti udruženo s ozljedom medijalnog kolateralnog ligamenta ili prednjeg križnog ligamenta.

Ozljeda meniskusa simptomi i znakovi

Simptomi ozljede meniskusa mogu varirati, no najčešće uključuju bol u koljenu u prednjem i unutrašnjem dijelu koljena, odnosno prednjem i vanjskom dijelu koljena, ako se radi o lateralnom meniskusu. Oteklina se obično razvija postupno kroz period od 24h uz osjećaj ukočenosti. U nekim slučajevima, mogu se javiti simptomi poput blokiranja koljena, klikova, zapinjanja pri pokretu i povremenih poteškoća s potpunim ispružanjem koljena.

Dijagnoza

Pri pregledu liječnika obično je prisutna oteklina koljena kao i bol u koljenu s unutrašnje ili vanjske strane koljena na pritisak prstom. Kod postavljanja dijagnoze koriste se i posebni klinički testovi od kojih su najpoznatiji Thessaly test, McMurray test te Apley test. Magnetska rezonanca može s velikom točnošću prikazati puknuće meniskusa. Ultrazvuk nije suviše koristan kod postavljanja dijagnoze rupture meniskusa.

Liječenje

Nakon akutnih ozljeda meniskusa potrebno je nogu poštedjeti od opterećenja, držati na povišenom kod odmora te primjenjivati hladne obloge. Za ublažavanje boli i otekline u akutnoj fazi mogu pomoći analgetici tipa ibuprofena. Po smirivanju tegoba kroz nekoliko tjedana preporučuje se provesti fizikalnu terapiju. Ako se bol u koljenu, oteklina i mehanički simptomi javljaju i nakon provedene fizikalne terapije potrebno je razmotriti kirurško liječenje koje uključuje šivanje ili odstranjenje dijela meniskusa (meniscektomija). Meniskus bi trebalo popraviti, ako je moguće (šivanje meniskusa) jer odstranjenje meniskusa povećava rizik od ubrzanog razvoja osteoartritisa koljena.

Sindromi prenaprezanja i bolovi u koljenu s PREDNJE strane

Sindromi prenaprezanja koljena predstavljaju skupinu stanja koja nastaju zbog ponavljajućeg stresa i preopterećenja struktura koljena, obično tijekom sportskih aktivnosti. Lokacija boli u koljenu je obično vezana za mjesto gdje se ciljana struktura nalazi.

6. Patelofemoralni bolni sindrom (hondromalacija patele ili “trkačko koljeno”)

Patelofemoralni bolni sindrom, poznat još i kao hondromalacija patele ili trkačko koljeno, najčešći je uzrok prednje koljenske boli te jedan je od najčešćih uzroka boli u koljenu u kliničkoj praksi. Nastaje uslijed iritacije tkiva ispod i oko patele koljena i najčešće je vezana za preopterećenje koljena tijekom aktivnosti ili greške u treningu. Termin hondromalacija patele označava razmekšanje i oštećenje hrskavice stražnje strane patele (ivera) različitog stupnja, dok još nema promjena na subhondralnoj kosti.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa životna dob i adolescenti, aktivni sportaši i rekreativci. Češće se viđa kod osoba ženskog spola.

Najčešće mjesto boli: prednja strana koljena

Uzrok nastanka

Među stručnjacima nema jasnog konsenzusa oko jedinstvenog uzroka hondromalacije patele. Smatra se da je više čimbenika odgovorno za nastanak ovog bolnog stanja.

Prepoznato je četiri glavna čimbenika koji doprinose razvoju trkačkog koljena:

• nepravilan položaj ili nepravilna građa donjih ekstremiteta i/ili patele
• neravnoteža mišića / napetost donjih ekstremiteta
• pretjerana fizička aktivnost / preopterećenje
• trauma

Simptomi

Najčešći simptom je bol u koljenu s prednje strane koja se pogoršava pri čučnju, trčanju, dugotrajnom sjedenju ili korištenju stepenica. Neki pacijenti mogu osjećati i ukočenost koljena nakon duljeg sjedenja – “znak kina“. Bol obično nije precizno lokalizirana, a osjeti se iza ili oko patele. Oteklina koljena je rijetko prisutna.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na temelju klasičnih simptoma te pregleda liječnika. Dodatna dijagnostička obrada najčešće nije potrebna međutim može se učiniti kako bi se isključili drugi uzroci prednje koljenske boli: patela bipartita, skrivene frakture patele, slobodna zglobna tijela i osteoartritis.

Liječenje

U najvećem broju slučajeva liječenje patelofemoralnog bolnog sindroma je konzervativno te obično uključuje fizikalnu terapiju i prilagodbu treninga odnosno fizičke aktivnosti. Cilj liječenja je smanjenje boli, poboljšanje kliznog puta patele u žlijebu te povratak na prethodnu razinu aktivnosti. Operativno liječenje je vrlo rijetko potrebno.

Sve detalje o patelofemoralnom bolnom sindromu pročitajte u posebnom članku: Hondromalacija patele: jedan od najčešćih uzroka boli u koljenu

7. “Skakačko koljeno” ili patelarna tendinopatija

Patelarna tendinopatija ili skakačko koljeno, je sindrom prenaprezanja uzrokovan iritacijom i prekomjernim opterećenjem patelarne tetive. Javlja se kod profesionalnih, ali i rekreativnih sportaša te uzrokuje bol s prednje strane koljena. Iako je česta među sportašima koji se bave raznim sportovima, ipak se najčešće javlja u sportovima koji uključuju skakanje kao što je odbojka i košarka.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa životna dob i adolescenti, aktivni sportaši i rekreativci. Češće se javlja kod muškog spola.

Najčešće mjesto boli: prednja strana koljena

Uzrok nastanka

Skakačko koljeno nastaje zbog ponavljajućeg prekomjernog opterećenja na patelarnu tetivu tijekom aktivnosti poput skakanja, doskoka, ubrzavanja, usporavanja i naglih promjena smjera. Najčešće se viđa u sportovima kao što su odbojka, košarka te skokovi u dalj. Pojačano opterećenje uzrokuje mikrooštećenja tetive, najčešće na mjestu gdje se patelarna tetiva veže za donji pol patele. Kronično preopterećenje uzrokuje degeneraciju tetivnih vlakana i trajne promjene u građi tetive, što narušava njezina mehanička svojstva i postupno slabi tetivu. Ovaj proces nazivamo kronična tendinopatija patelarne tetive.

Simptomi

Glavni simptom su bolovi u koljenu s prednje strane koji se javljaju prilikom čučnjeva, sjedenja ili penjanja uza stepenice. Tijekom sportskih aktivnosti često se javlja oštra bol s prednje strane koljena prilikom radnji koje iziskuju snažniju aktivaciju kvadricepsa. Bol u koljenu može se osjećati i nakon treninga u trajanju nekoliko sati ili čak dana.

Dijagnoza

Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju anamneze i kliničkog pregleda pri kojem se najčešće može primijetiti oteklina oko patelarne tetive te bol na dodir prstom tik ispod patele. Ultrazvukom možemo vrlo dobro prikazati građu tetive te procijeniti stupanj oštećenja. Magnetska rezonanca rijetko je potrebna.

Liječenje

Liječenje skakačkog koljena je izazovno jer simptomi znaju biti uporni unatoč provedenom liječenju. Zanimljiv je podatak da 50% profesionalnih sportaša s kroničnim skakačkim koljenom mora okončati svoju profesionalnu sportsku karijeru. Liječenje patelarne tendinopatije u ranim fazama obično uključuje odmor, ali ne potpunu imobilizaciju, kako bi se spriječilo slabljenje mišića i tetiva. Korištenje leda, prilagodba aktivnosti i specifične vježbe, posebno ekscentrični trening, ključni su za oporavak i često daju odlične rezultate. Ako se stanje ne popravi konzervativnim metodama, operacija može biti potrebna kao zadnja opcija za uklanjanje oštećenog tkiva i vraćanje funkcije tetive. Injekcija kortikosteroida se ne preporučuje. Novija terapijska opcija, PRP injekcije, uz pomoć ultrazvuka za precizno apliciranje, potiču zacjeljivanje i obnavljanje tetive te su učinkovita opcija za liječenje kronične patelarne tendinopatije.

Sindromi prenaprezanja i bolovi u koljenu s UNUTARNJE strane

8. Plika sindrom

Plika ili plica je traka gustog, vezivnog tkiva koja se može nalaziti u zglobovima, a nastaje iz zglobne kapsule zgloba. Može biti prisutna u različitim zglobovima međutim najčešća je u koljenu. Plika sama po sebi ne boli međutim uslijed preopterećenja koljena može se upaliti i zadebljati što uzrokuje bol u koljenu.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa životna i srednja životna dob, aktivni sportaši i rekreativci.

Najčešće mjesto boli: prednja strana koljena / unutarnja strana koljena

Uzrok nastanka

Plike su sastavni dio koljena dok se koljeno formira kod nerođenog fetusa još u majčinoj utrobi i normalno bi trebale nestati do 12 tjedna starosti fetusa. Međutim kod određenog broja ljudi navedene plike ne nestanu u potpunosti, štoviše istraživanja pokazuju da čak 50% osoba ima neke tragove plike u koljenu. Pojava plike samo po sebi ne uzrokuje tegobe. Prilikom izvođenja ponavljajućih pokreta i opterećenja koljena što obično viđamo kod sportaša može doći do iritacije plike između bedrene kosti i patele te nastanka boli.

Simptomi

Pacijenti s plica sindromom najčešće osjećaju bol u koljenu s prednje i unutarnje strane koljena, često uz osjećaj klika ili pucketanja. Bol u koljenu se obično javlja prilikom ustajanja iz stolice, čučnjeva, penjanja uz stepenice ili drugih aktivnosti koje opterećuju patelofemoralni zglob.

Dijagnoza

Prilikom pregleda liječnike ponekad se plika može i napipati prstima kao snop tkiva ispod kože što može biti i bolno ako je plika upaljena. Iako se ultrazvukom i magnetskom rezonancom plika može prikazati u većine bolesnika, za definitivno postavljanje dijagnoze potrebno je učiniti artroskopiju koljena.

Liječenje

Liječenje plica sindroma najčešće je konzervativno, a uključuje istezanje i jačanje mišića donjih ekstremiteta, te primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) i leda za smanjenje upale. Ako navedeno ne dovodi do olakšanja, mogu se primijeniti injekcije kortikosteroida direktno u pliku. Artroskopska resekcija (odstranjenje) plike može biti potrebno ukoliko prethodne mjere nisu dale rezultata.

9. Pes anserinus burzitis

Pojam “pes anserinus” doslovno prevedeno s latinskog znači “gušća noga – noga od guske”. Odnosi se na mjesto koje se nalazi oko 5cm ispod koljena s unutrašnje strane gdje se tetive hamstringsa (stražnje lože) spajanju na goljeničnu kost, tibiju. Između navedenih tetiva i medijalnog kolateralnog ligamenta nalazi se burza, mala sluzna vreća koja omogućuje glatko klizanje tetiva. Uslijed pojačanje iritacije može doći do upale i nakupljanja tekućine u burzi što izaziva bol što zovemo pes anserinus burzitis.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: srednja životna dob, pretežito žene s viškom kilograma

Najčešće mjesto boli: unutarnja strana koljena

Uzrok nastanka

Pes anserinus burzitis najčešće viđamo kod osoba kod kojih već postoji nekakav problem s koljenom. Za razliku od ostalih sindroma prenaprezanja ne viđamo ga toliko često u fizički aktivnih osoba, međutim fizička aktivnost može dovesti do iritacije i upale burze. Pes anserinus burzitis uglavnom viđamo kod žena koje su prekomjerne tjelesne težine i srednje životne dobi. Stanje je često usko povezano s artrozom koljena, ozljedama medijalnog meniskusa te valgus deformacijom koljena (X noge).

Simptomi

Pacijenti najčešće osjećaju oštru bol u koljenu s unutarnje strane koljena koja se javlja pri aktivnostima poput ustajanja, penjanja stepenicama ili sjedenja prekriženih nogu. Bol može biti praćena blagim crvenilom i oteklinom s unutarnje strane koljena, točnije oko 5cm ispod koljena. Navedeno mjesto je obično bolno na dodir.

Dijagnoza

Pes anserinus burzitis dijagnosticira se klinički, često bez potrebe za dodatnim pretragama, osim u složenim ili atipičnim slučajevima. Ultrazvuk i MR koriste se za prikaz burze i tetiva hamstringsa.

Liječenje

Pes anserinus bursitis je stanje koje se obično povlači samo od sebe kada se primjene mjere kao što su odmor, analgetici i hladni oblozi. Ako ne dođe do spontanog povlačenja simptoma potrebno je provesti fizikalnu terapiju koja uključuje vježbe snaženja mišića i istezanja hamstringsa kao i terapijske procedure poput LASER-a, ultrazvuka ili udarnog vala. Bol se može liječiti i injekcijom kortikosteroida pod kontrolom ultrazvuka. Kirurško liječenje rijetko je potrebno.

Sindromi prenaprezanja i bol u koljenu s VANJSKE strane

10. Sindrom iliotibijalne trake

Iliotibijalni sindrom (sindrom iliotibijalne trake) je sindrom prenaprezanja i najčešći je uzrok boli s vanjske (lateralne) strane koljena. Najčešće ga viđamo kod trkača i biciklista, ali se također može javiti i kod sportaša koji se bave tenisom, nogometom, skijanjem i dizanjem utega.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: mlađa i srednja životna dob, aktivne osobe (biciklisti i trkači)

Najčešće mjesto boli: vanjska (lateralna) strana koljena

Uzrok nastanka

Sindrom iliotibijalne trake najvjerojatnije nastaje zbog ponavljajućeg trenja između ITB-a (iliotibijalne trake) i lateralnog (vanjskog) epikondila bedrene kosti tijekom savijanja i ispružanja koljena što se često događa tijekom trčanja ili bicikliranja. Iliotibijalna traka (ITB) je debela vezivna traka koja se proteže duž vanjske strane natkoljenice, od kuka do potkoljenice. Ponavljajuće trenje uzrokuje iritaciju, upalu i bol na mjestu kontakta ITB i vanjskog dijela bedrene kosti. Sindrom iliotibijalne trake povezan je s trohanteričnim bolnim sindromom zbog promijenjene biomehanike kuka i pretjerane napetosti iliotibijalne trake.

Simptomi

Pacijenti sa sindromom iliotibijalne trake žale se na bol s vanjske strane zgloba koljena, točnije nekoliko centimetara iznad samog zgloba. Bol se pojačava tijekom aktivnosti, osobito pri trčanju nizbrdo, penjanju stepenicama te pri dužoj vožnji bicikla.

Dijagnoza

Dijagnoza se obično postavlja na temelju klasičnih simptoma i fizikalnog pregleda pacijenta, a druge pretrage obično nisu potrebne. Pri pregledu prisutna je bol i osjetljivost s vanjske strane koljena, tj. otprilike 3 cm poviše od zglobne linije. Može biti prisutna oteklina mekih tkiva na mjestu boli, ali bez izljeva u zglobu koljena. Ultrazvuk i magnetska rezonanca mogu pokazati zadebljanje i oteklinu ITB na mjestu prelaska preko vanjskog epikondila bedrene kosti.

Liječenje

Liječenje ITB sindroma započinje odmorom od aktivnosti koja izaziva bol. Aktivnost se ne bi trebala nastaviti dok god postoji bol na dodir ili prilikom aktivnosti. Korisna se pokazala fizikalna terapija s fokusom na istezanje ITB-a i jačanje mišića kukova, kao i manualne tehnike poput miofascijalnog oslobađanja. Ako tegobe ne prolaze na fizikalnu terapiju može se primijeniti injekcija kortikosteroida. Kirurško liječenje rijetko je potrebno.

Degenerativne bolesti koljena

Degenerativne bolesti koljena, poput osteoartritisa, karakterizirane su postupnim propadanjem zglobne hrskavice, promjenama na subhondralnoj kosti i upalnim procesima u zglobu. Ove bolesti pretežito se javljaju kod starijih osoba. Razvijaju se postupno te uzrokuju bol, ukočenost i smanjenu pokretljivost, što značajno utječe na kvalitetu života pacijenata.

11. Osteoartritis koljena (artroza koljena ili gonartroza)

Osteoartritis koljena, artroza koljena ili gonartroza je degenerativna bolest zgloba koljena koju karakterizira postupno propadanje i gubitak hrskavice koljena te upala zgloba. U kasnijem tijeku bolesti dolazi do pregradnje kosti zgloba u smislu stvaranja koštanih izraslina nazvanih osteofiti. To je najčešći oblik artritisa koljena i javlja se kod osoba starije dobi. Artroza koljena najčešći je uzrok bolova u koljenu kod starijih osoba.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: starija životna dob (iznad 50-te godine života)

Najčešće mjesto boli: cijelo koljeno, najviše unutarnja strana koljena

Uzrok nastanka

Osteoartritis koljena je degenerativna bolest i nastaje postupno tijekom perioda od više godina. Mehanizam nastanka osteoartritisa koljena je složen temelji se na složenim biološkim procesima koji uključuju promjene u hrskavici, kosti, sinoviji i okolnim tkivima zgloba. Prvo dolazi do poremećaja na molekularnoj razini s povećanom razinom upalnih citokina, što uzrokuje abnormalan metabolizam hrskavice. To dovodi do smanjenja proteoglikana, povećanja sadržaja vode, dezorganizacije kolagena i gubitka elastičnosti hrskavice, što rezultira pucanjem i erozijama hrskavice.

S napredovanjem oštećenja hrskavice, zglob gubi sposobnost amortizacije i ravnomjerne raspodjele opterećenja, uzrokujući zadebljanje kosti i stvaranje osteofita. Istovremeno, upala sinovije dodatno pogoršava razgradnju tkiva i povećava bol, dok se promjene u biomehanici zgloba održavaju kroz začarani krug upale i degenerativnih promjena.

Simptomi

Glavni simptom gonartroze je bol u koljenu koja se obično razvija postupno tijekom nekoliko mjeseci ili godina. Bol je obično provocirana opterećenjem koljena, hodanjem i klečanjem. Mirovanje obično olakšava tegobe. U kasnijim stadijima bol može biti prisutna i u mirovanju. Kako bolest napreduje, simptomi postaju izraženiji, javlja se ukočenost uz otežano hodanje, penjanje stepenicama i povremene “upalne epizode” s oteklinom koljena.

Dijagnoza

Dijagnoza artroze koljena se postavlja na temelju karakterističnih simptoma, dobi pacijenta te fizikalnog pregleda i rezultata dijagnostičkih pretraga. Od dijagnostičkih pretraga najčešće se radi rendgen koljena koji je i temelj za određivanje stupnja osteoartritisa koljena.

Liječenje

Kod osteoartritisa koljena, nekirurško liječenje obično je prva linija terapije. Ove intervencije usmjerene su na smanjenje boli i poboljšanje pokretljivosti. Od nekirurških metoda koristimo fizikalnu terapiju, analgetike, steznike za koljeno te injekcije kortikosteroida, hijaluronske kiseline ili PRP-a. Kirurško liječenje osteoartritisa obično se razmatra nakon što konzervativne metode nisu donijele zadovoljavajuće rezultate, a najčešće uključuje zamjenu koljena umjetnim (totalna endoproteza koljena).

Pročitajte zasebni članak koji obrađuje temu osteoartritisa koljena: Artroza koljena: Sve što trebate znati

12. Bakerova cista

Bakerova cista ili poplitealna cista, je tekućinom ispunjena oteklina koja se stvara iza koljena. Najčešće nastaje zbog prekomjernog nakupljanja sinovijalne tekućine u koljenu, što je često uzrokovano stanjima poput artritisa ili oštećenja koljena. Obično se viđa u osoba starijih od 40 godina te može uzrokovati bol sa stražnje strane koljena.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: starija životna dob (iznad 50-te godine života)

Najčešće mjesto boli: stražnja strana koljena

Uzrok nastanka

Bakerova cista nastaje u situacijama kada postoji povećana količina sinovijalne tekućine u zglobu koljena što zovemo oteklina zgloba. Kada višak tekućine iz koljenskog zgloba prelazi u poplitealnu burzu zbog povećanog tlaka unutar zgloba, a uz pomoć mišića koji djeluju kao jednosmjerni ventil nastaje Bakerova cista. Ako ne postoji komunikacija između zgloba i burze, cista se može formirati izravnim ispupčenjem zglobne ovojnice prema straga također zbog povećanog tlaka.

Simptomi

Bakerove ciste često ne uzrokuju simptome, ali kada se pojave, mogu uključivati osjećaj punoće, bol u koljenu sa stražnje strane, ukočenost, zategnutost i oteklinu u koljenu. Ponekad je teško utvrditi jesu li simptomi posljedica same ciste ili drugih problema u koljenu, poput artritisa ili drugih oštećenja.

Dijagnoza

Dijagnoza Bakerove ciste obično se postavlja na temelju kliničkog pregleda i anamneze, a potvrđuje se slikovnim metodama poput ultrazvuka ili magnetske rezonance (MR).

Liječenje

Liječenje Bakerove ciste prvenstveno uključuje liječenje osnovnog stanja koje uzrokuje oteklinu koljena. Najčešće se primjenjuju konzervativne metode poput odmora, hladnih obloga, lijekova (NSAR) i fizikalne terapije. U slučaju trajnijih tegoba provodi se aspiracija ciste uz injekciju kortikosteroida pod kontrolom ultrazvuka, što često značajno smanjuje bol i simptome, iako se cista može ponovno pojaviti. Kirurško liječenje rezervirano je za tvrdokorne slučajeve koji ne reagiraju na druge metode.

Pročitajte cijeli članak posvećen Bakerovoj cisti: Što je Bakerova cista i kako je uspješno liječiti?

Upalni artritisi i sistemske bolesti

Upalni artritisi i sistemske bolesti predstavljaju skupinu poremećaja karakteriziranih kroničnom upalom zglobova i drugih organa, često uzrokovanih autoimunim procesima ili taloženjem kristala. Najpoznatiji predstavnik upalnih reumatskih bolesti je reumatoidni artritis, a najpoznatiji artritis zbog taloženja kristala je giht. Obje bolesti vrlo često zahvaćaju i koljeno uzrokujući bol u koljenu.

13. Reumatoidni artritis

Postoji mnogo različitih reumatskih bolesti, ali reumatoidni artritis je vjerojatno najpoznatiji. Reumatoidni artritis (RA) je sistemska autoimuna bolest koju karakterizira upala zglobova i zahvaćanje drugih dijelova tijela izvan zglobova. Najčešće prvo budu zahvaćeni mali zglobovi na šakama i stopalima, a kasnije i veći zglobovi poput koljena. Upala zglobova s vremenom dovodi do razaranja zgloba uz gubitak hrskavice i eroziju kosti.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: starija životna dob (60-80) godina međutim može se javiti u bilo kojoj odrasloj dobi, žene su češće pogođene

Najčešće mjesto boli: cijelo koljeno

Uzrok nastanka

Uzrok nastanka reumatoidnog artritisa (RA) uključuje kombinaciju genetske predispozicije i okolišnih čimbenika. Kod reumatoidnog artritisa dolazi do autoimunog odgovora i stvaranja autoantitijela koja izazivaju upalu sinovijalne membrane zglobova. Sinovijalna membrana zadebljava, stvarajući pannus koji uništava zglob i hrskavicu. Upalni citokini poput TNF-α, IL-1 i IL-6 potiču aktivaciju osteoklasta, što dovodi do erozije kosti i nepovratnog oštećenja zgloba. Posljedica je gubitak funkcije, deformacije i bol u zahvaćenom zglobu.

Simptomi

Dominantni simptomi reumatoidnog artritisa uključuju bol i oticanje zglobova, koji obično započinju podmuklo tijekom nekoliko tjedana do mjeseci. Rjeđe početak bolesti može biti i nagao. Obično prvo budu zahvaćeni mali zglobovi šaka i stopala, nakon čega slijedi zahvaćanje većih zglobova kao što je koljeno. Jedno od obilježja bolesti je ukočenost, posebno jutarnja ukočenost. Oteklina u koljenu kod reumatoidnog artritisa je obično veća i obilnija nego što je to slučaj kod osteoartritisa koljena. Uz oteklinu obično se javlja i toplina kože iznad koljena.

Dijagnoza

Dijagnoza reumatoidnog artritisa postavlja se na temelju kombinacije kliničkih simptoma (bol, otok i ukočenost zglobova), laboratorijskih nalaza (RF, anti-CCP antitijela, povećani upalni parametri CRP i SE) i radioloških promjena na zahvaćenim zglobovima.

Liječenje

Liječenje reumatoidnog artritisa uključuje primjenu lijekova poput DMARD-a (npr. metotreksat), bioloških lijekova, analgetika i protuupalnih lijekova, uz fizikalnu terapiju. Može se primjeniti injekcija kortikosteroida izravno u zglob koljena ako je bolešću zahvaćen samo jedan ili dva zgloba.

14. Giht, urični artritis

Giht, urični artritis ili podagra je upalna bolest zglobova (artritis), a uzrokovan je taloženjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima i okolnim tkivima. To je najčešći oblik upalnog artritisa, a karakteriziran je povremenim akutnim napadajima, koji se očitiju oticanjem i bolovima u zglobovima. Ako se ne liječi, giht može napredovati u kronično upalno stanje kada kod nekih pacijenata dolazi do stvaranja većih nakupina kristala u zglobovima i oko njih koje nazivamo tofi.

Dobna skupina u kojoj se najčešće javlja: odrasli, sve dobne skupine, češće u starijoj životnoj dobi te kod osoba muškog spola

Najčešće mjesto boli: cijelo koljeno

Uzrok nastanka

Giht nastaje zbog taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobovima, što izaziva imunološki odgovor i upalu. Mokraćna kiselina je produkt metabolizma i nalazi se u određenoj koncentraciji u krvotoku kod svih osoba. Povišene vrijednosti mokraćne kiseline u krvi nazivamo hiperuricemija. Kada koncentracija mokraćne kiseline naraste iznad razine praga topljivosti, višak se počinje taložiti u zglobovima i drugim tkivima. Hiperuricemija može nastati zbog prekomjerne proizvodnje mokraćne kiseline (npr. razgradnjom purina iz prehrane) ili češće, zbog smanjenog izlučivanja bubrezima, što čini 90% slučajeva. Iako je hiperuricemija osnovni rizični faktor, ne razviju svi pacijenti s ovim stanjem giht.

Simptomi

Akutni giht karakterizira nagli početak intenzivne boli, otoka, crvenila i topline u zahvaćenom zglobu, najčešće u prvom metatarzofalangealnom zglobu – palac na nozi. Vrhunac upale unutar nastupa 12 do 24 sata od početka napadaja. Napadi su često praćeni općim simptomima poput groznice i malaksalosti, a bol je izrazito jaka i ne reagira na uobičajene kućne lijekove.

Dijagnoza

Dijagnoza gihta temelji se na identifikaciji kristala mononatrijevog urata u sinovijalnoj tekućini zahvaćenih zglobova uporabom polarizirajućg mikroskopa koji pokazuje igličaste kristale. Osim toga, laboratorijski nalazi mogu pokazati povišene vrijednosti bijelih krvnih stanica, sedimentacije eritrocita i CRP-a, dok povišena razina mokraćne kiseline u serumu nakon što napad prođe može podržati dijagnozu.

Liječenje

Tretman gihta temelji se na smanjenju upale tijekom akutnih napada, dok dugoročni cilj uključuje smanjenje razine mokraćne kiseline kako bi se spriječili budući napadi i “otapanje” tofa. Akutni napadi liječe se nesteroidnim protuupalnim lijekovima (NSAID), kolhicinom ili sistemskim glukokortikoidima, dok je dugoročna terapija smanjenje mokraćne kiseline pomoću lijekova poput alopurinola ili febuksostata. Protokol liječenja uključuje i prevenciju napada tijekom započinjanja terapije smanjenja mokraćne kiseline, obično uz kolhicin ili nisku dozu NSAID-a, te promjene u prehrani i načinu života.

Zaključak

Nekoliko praktičnih savjeta za kraj. Članak Vam je vjerojatno barem orijentacijski pomogao u otkrivanju uzroka boli u koljenu. Neka stanja kao što su sindromi prenaprezanja u početnoj fazi možete liječiti sami kod kuće uz mjere kao što su prilagodba i smanjenje fizičke aktivnosti, hladni oblozi i tablete protiv bolova.

Za postavljanje ispravne dijagnoze i te izrade plana liječenja potrebno je posjetiti liječnika. Ako ste imali traumu ili ozljedu koljena potrebno je javiti se ortopedu / traumatologu te vidjeti je li potrebno kirurško liječenje. Za liječenje ozljeda koljena koje nisu za operativno liječenje javite se fizijatru. Također se javite fizijatru radi rehabilitacije nakon operativnog liječenja ozljeda koljena radi izrade individualnog plana liječenja kako bi Vaš oporavak bio potpun.

Za sve bolove u koljenu koji nisu uzrokovani traumom (sindromi prenaprezanja, osteoartritis koljena, giht) obratite se za pomoć fizijatru koji će znati kako Vam pomoći.

KORIŠTENI IZVORI

D’Ambrosi R, Meena A, Raj A, Ursino N, Hewett TE. Anterior Knee Pain: State of the Art. Sports Med Open. 2022 Jul 30;8(1):98. doi: 10.1186/s40798-022-00488-x. PMID: 35907139; PMCID: PMC9339054.

Bunt CW, Jonas CE, Chang JG. Knee Pain in Adults and Adolescents: The Initial Evaluation. Am Fam Physician. 2018 Nov 1;98(9):576-585. PMID: 30325638.

Kim IJ, Kim HA, Seo YI, Jung YO, Song YW, Jeong JY, Kim DH. Prevalence of knee pain and its influence on quality of life and physical function in the Korean elderly population: a community based cross-sectional study. J Korean Med Sci. 2011 Sep;26(9):1140-6. doi: 10.3346/jkms.2011.26.9.1140. Epub 2011 Sep 1. PMID: 21935267; PMCID: PMC3172649.

Calmbach WL, Hutchens M. Evaluation of Patients Presenting with Knee Pain: Part I. History, Physical Examination, Radiographs, and Laboratory Tests. Am Fam Physician. 2003 Mar 15;67(6):1325-32. PMID: 12666467.

Nacey NC, Geeslin MG, Miller GW, Pierce JL. Magnetic resonance imaging of the knee: An overview and update of conventional and state of the art imaging. J Magn Reson Imaging. 2017 May;45(5):1257-1275. doi: 10.1002/jmri.25620. Epub 2017 Feb 17. PMID: 28211591.

Koplas M, Schils J, Sundaram M. The painful knee: choosing the right imaging test. Cleve Clin J Med. 2008 May;75(5):377-84. doi: 10.3949/ccjm.75.5.377. PMID: 18556881.

Jacobson JA, Ruangchaijatuporn T, Khoury V, Magerkurth O. Ultrasound of the Knee: Common Pathology Excluding Extensor Mechanism. Semin Musculoskelet Radiol. 2017 Apr;21(2):102-112. doi: 10.1055/s-0037-1599204. Epub 2017 Mar 29. PMID: 28355674.

Pandya S, Melville DM. Evaluation of the knee joint with ultrasound and magnetic resonance imaging. J Ultrason. 2023 Nov 23;23(95):e239-e250. doi: 10.15557/jou.2023.0032. PMID: 38020509; PMCID: PMC10668946.

Razek AA, Fouda NS, Elmetwaley N, Elbogdady E. Sonography of the knee joint. J Ultrasound. 2009 Jun;12(2):53-60. doi: 10.1016/j.jus.2009.03.002. Epub 2009 Apr 28. PMID: 23397073; PMCID: PMC3553228.

Evans J, Mabrouk A, Nielson JL. Anterior Cruciate Ligament Knee Injury. [Updated 2023 Nov 17]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK499848/.

Naqvi U, Sherman AL. Medial Collateral Ligament Knee Injury. [Updated 2023 Jul 17]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK431095/.

Yaras RJ, O’Neill N, Mabrouk A, et al. Lateral Collateral Ligament Knee Injury. [Updated 2024 Feb 27]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK560847/.

Raj MA, Mabrouk A, Varacallo M. Posterior Cruciate Ligament Knee Injuries. [Updated 2023 Aug 8]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan

Raj MA, Bubnis MA. Knee Meniscal Tears. [Updated 2023 Jul 17]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK431067/.

Hayat Z, El Bitar Y, Case JL. Patella Dislocation. [Updated 2023 Jul 4]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan

Bump JM, Lewis L. Patellofemoral Syndrome. [Updated 2023 Feb 13]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK557657/.

Galić IG. Hondromalacija patele: jedan od najčešćih uzroka boli u koljenu. Fizijatar.hr. 2024 Nov 6. Available from: https://fizijatar.hr/koljeno/hondromalacija-patele/.

Santana JA, Mabrouk A, Sherman AL. Jumpers Knee. [Updated 2023 Apr 22]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK532969/.

Theodorou A, Komnos G, Hantes M. Patellar tendinopathy: an overview of prevalence, risk factors, screening, diagnosis, treatment and prevention. Arch Orthop Trauma Surg. 2023 Nov;143(11):6695-6705. doi: 10.1007/s00402-023-04998-5. Epub 2023 Aug 4. PMID: 37542006; PMCID: PMC10541843.

Casadei K, Kiel J. Plica Syndrome. [Updated 2023 Apr 10]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK535362/.

Mohseni M, Mabrouk A, Li D, et al. Pes Anserine Bursitis. [Updated 2024 Jan 29]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan

Lavine R. Iliotibial band friction syndrome. Curr Rev Musculoskelet Med. 2010 Jul 20;3(1-4):18-22. doi: 10.1007/s12178-010-9061-8. PMID: 21063495; PMCID: PMC2941581.

Hadeed A, Tapscott DC. Iliotibial Band Friction Syndrome. [Updated 2023 May 23]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan.

Galić IG. Artroza koljena: Sve što trebate znati. Fizijatar.hr. 2024 Nov 6. Available from: https://fizijatar.hr/koljeno/artroza-koljena/.

Galić IG. Što je Bakerova cista i kako je uspješno liječiti? Fizijatar.hr. 2024 Nov 6. Available from: https://fizijatar.hr/koljeno/bakerova-cista/.

Chauhan K, Jandu JS, Brent LH, et al. Rheumatoid Arthritis. [Updated 2023 May 25]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan.

Fenando A, Rednam M, Gujarathi R, et al. Gout. [Updated 2024 Feb 12]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan.

Shekelle PG, FitzGerald J, Newberry SJ, et al. Management of Gout. Rockville (MD): Agency for Healthcare Research and Quality (US); 2016 Mar. (Comparative Effectiveness Reviews, No. 176.) Introduction. .