Škljocavi prst ili na engl. “trigger finger” je stanje kod kojeg dolazi do zapinjanja tetive pregibača prsta tijekom prolaska kroz njezin uski tunel, zbog čega se prst otežano savija i ispravlja te može karakteristično “škljocati”. Nastaje zbog upale i zadebljanja tetive i njezine ovojnice, ili pak stijenke tunela, što remeti glatko klizanje i uzrokuje bol, ukočenost ili osjećaj preskakanja pri pokretu.
Iako se u početku može pojaviti samo blaga nelagoda ili jutarnja ukočenost, s vremenom se simptomi mogu pogoršati pa prst ponekad ostaje zakočen u savijenom položaju. Škljocavi prst može zahvatiti bilo koji prst. Češće se javlja kod osoba koje ponavljaju iste pokrete šake, imaju određene zdravstvene tegobe ili su izložene dugotrajnom opterećenju ruku.
U ovom ćemo članku objasniti kako prepoznati škljocavi prst, koji su najčešći simptomi i uzroci, koje su mogućnosti liječenja te što možete učiniti kako biste ublažili tegobe i spriječili pogoršanje stanja.
Što je škljocavi prst?
Definicija:
Škljocavi prst (trigger finger) ili medicinski stenozirajući tenosinovitis je stanje gdje dolazi do otežanog klizanja tetive pregibača prsta, zbog čega prst pri savijanju ili ispružanju „zapinje” ili naglo preskače. Nastaje zbog upale i zadebljanja tetive i njezine ovojnice, ili pak stijenke tunela kroz koji prolazi tetiva. Glavni simptomi su bol, ukočenost, osjećaj blokade u prstu, te poteškoće u ispružanju prsta osobito ujutro.
Zašto nastaje škljocavi prst?
Glatko i nesmetano savijanje prstiju omogućuju tetive pregibača prstiju (fleksorne tetive). One su poput struna položene s donje strane prstiju i pri svakom pokretu klize gore–dolje. Nesmetano klizanje tetiva omogućuje tetivni omotač, odnosno tetivna ovojnica, koja sadrži malu količinu tekućine. Ta tekućina smanjuje trenje i omogućuje glatko klizanje tetiva.
Na svakom prstu nalazi se pet prstenastih obruča od vezivnog tkiva (A1–A5 pulley) kroz koje prolazi tetiva. Ove čvrste vezivne trake drže tetivu uz kost i sprječavaju njezino odvajanje tijekom savijanja prsta.
Zbog direktne kompresije i ponavljajućih pokreta, kod određenog broja ljudi dolazi do upale i zadebljanja vezivnog prstena (pulleyja) te same tetivne ovojnice. To se najčešće događa na A1 pulleyju, u području MCP zgloba (zglob između prsta i dlana).
Zbog toga tetiva otežano klizi te dolazi do zapinjanja pri prolasku kroz prsten, čime se dodatno povećavaju trenje i mehaničko naprezanje između tetive i pulleyja. Ako stanje potraje, kronično prenaprezanje može dovesti do čvorastog zadebljanja tetive, što dodatno pogoršava situaciju.
Prolazak tog čvorića kroz tetivni tunel, odnosno ispod vezivnog prstena, postaje otežan – osobito pri ispružanju prsta. Najčešće je tada potrebna veća sila kako bi čvorić prošao ispod prstena, što je obično praćeno karakterističnim „škljocanjem“ prsta.
Brze činjenice:
- direktna kompresija na dlan i tetivu ili ponavljajući pokreti
- upala i zadebljanje tetivne ovojnice i vezivnog prstena (pulley)
- otežano klizanje tetive
- povećano trenje i naprezanje tetive dovodi do čvorastog zadebljanja tetive
Kod koga se češće javlja škljocavi prst?
Škljocavi prst može se pojaviti kod svakoga, ali je značajno češći u određenim skupinama ljudi zbog hormonalnih, metaboličkih i mehaničkih čimbenika.
Najčešće se javlja kod osoba srednje i starije životne dobi, osobito između 40. i 60. godine života. Žene su zahvaćene češće od muškaraca, što se djelomično povezuje s hormonalnim utjecajima i većom učestalošću bolesti vezivnog tkiva.
Posebno visok rizik imaju osobe s dijabetesom, kod kojih je škljocavi prst 15% češći nego u općoj populaciji. Kod dijabetičara je često zahvaćeno više prstiju istovremeno, a simptomi su obično izraženiji i dugotrajniji. Češće se javlja kod osoba određenim bolestima — reumatoidni artritis, bolesti štitnjače i druga kronična upalna stanja.
Škljocavi prst je čest i kod ljudi koji zbog posla ili hobija izvode ponavljajuće pokrete šake i prstiju ili često koriste snažan hvat. To uključuje radnike u industriji, poljoprivredi, građevini, ali i glazbenike, sportaše te osobe koje dugotrajno rade rukama. Tome u prilog ide da se u 70% slučajeva viđa na dominantnoj ruci.
Zanimljivo je da se stanje može pojaviti i u dječjoj dobi, najčešće kao urođeni škljocavi palac, koji se obično primjećuje u ranom djetinjstvu i ima drugačiji tijek i uzrok nego kod odraslih.
Ukratko, škljocavi prst je najčešći kod žena srednje dobi, osoba s dijabetesom, onih s kroničnim upalnim bolestima te kod ljudi koji učestalo opterećuju šake ponavljajućim pokretima.
Simptomi
Škljocajući prst se očituje bolom i neobičnom nelagodom u dlanu pri pokretu zahvaćenog prsta. Tijekom savijanja i ispružanja prsta često se javlja jasan škljocajući zvuk, koji postaje sve izraženiji kako stanje napreduje. Ispružanje prsta je obično teže izvesti nego savijanje jer su mišići i tetive koji savijaju prste značajno snažnije.
Simptomi obično počinju s bolom u području A1 prstena (područje zloba između prsta i dlana). Može nastati bez vidljivog razloga ili nakon ponavljajućih manualnih aktivnosti. Tegobe su ispočetka obično više izražene u jutarnjim satima kada pacijenti uz bol opisuju i ukočenost prsta. Bol može trajati mjesecima bez promjene u pokretljivosti ili se pogoršati do potpune blokade prsta, najčešće ujutro, a s vremenom i tijekom cijelog dana. Otključavanje prsta ponekad zahtijeva uporabu vanjske sile, uz pomoć druge ruke. Ponekad fenomen škljocanja može nastati iznenada, bez prethodne boli, i zahvatiti jedan ili više prstiju istovremeno.
Iako se stanje najčešće pojavljuje na prstenjaku i palcu, može zahvatiti i bilo koji drugi prst. U težim slučajevima, prst može ostati stalno savijen s nemogućnošću aktivnog i pasivnog ispružanja, ili stalno ispružen s nemogućnošću savijanja.
Uobičajeni simptomi škljocajućeg prsta
- Bol u dlanu – prisutna pri pokretu zahvaćenog prsta, često u području A1 prstena.
- Škljocajući ili pucajući zvuk – javlja se tijekom savijanja i ispružanja prsta.
- Privremeno ili stalno blokiranje prsta – najčešće ujutro, ponekad tijekom cijelog dana.
- Stalno savijen ili ispružen prst – u težim slučajevima aktivno pokretanje nije moguće, a otključavanje može zahtijevati vanjsku silu.
Kako se dijagnosticira škljocavi prst?
Dijagnoza škljocajućeg prsta uglavnom se postavlja klinički, tj. na temelju razgovora s pacijentom i fizikalnog pregleda. Na ovo stanje sumnja se kod osoba kod kojih se prst blokira pri savijanju, bolno škljoca ili zapinje pri ispružanju. Dijagnozu dodatno potvrđuje prisutnost bolnog čvorića na bazi zahvaćenog prsta, najčešće u području gdje se prst spaja s dlanom.
Ultrazvuk je metoda izbora za slikovnu procjenu škljocajućeg prsta. Omogućuje statičku i dinamičku analizu tetive, što znači da se stanje može promatrati i u mirovanju i tijekom pokreta. Ultrazvučnim pregledom često se može uočiti zadebljanje vezivnog prstena (pulleyja), kao i upala ili nepravilnosti fleksorne tetive.
Liječenje
Škljocavi prst može se liječiti na dva načina — konzervativno, što uključuje fizikalnu terapiju, udlage i injekcije kortikosteroida, ili kirurški, kada je potrebno operativno osloboditi tetivu. Prvi izbor u liječenju škljocavog prsta kod većine pacijenata je konzervativni pristup, osobito kada se radi o blažim oblicima bolesti i kada su se simptomi pojavili nedavno.
Metode liječenja škljocavog prsta uključuju sljedeće mogućnosti:
1. Vježbe za škljocavi prst
U blažim oblicima škljocajućeg prsta, osobito u ranoj fazi bolesti, same vježbe mogu značajno ublažiti tegobe i ponekad biti dovoljne za poboljšanje funkcije. Osnovna načela rehabilitacije uključuju aktivne vježbe klizanja tetiva (tendon gliding) te pasivno istezanje fleksornih tetiva i zglobnih čahura.
Cilj vježbi je smanjiti ukočenost, poboljšati klizanje tetive kroz tetivnu ovojnicu i očuvati pokretljivost zahvaćenog prsta.
Najčešće preporučene vježbe:
| Naziv vježbe | Opis izvođenja | Trajanje / Ponavljanja | Učestalost |
|---|---|---|---|
| Hook vježba (kuka) | Prsti se aktivno savijaju u srednjim i završnim zglobovima dok dlan ostaje ravan formirajući oblik koji podsjeća na kuku ili kandžu. Vježba potiče klizanje fleksornih tetiva kroz tetivnu ovojnicu. | 20 ponavljanja | 2–3 puta dnevno |
| Istezanje zapešća | Uz pomoć druge ruke dlan se lagano isteže prema natrag dok su prsti ispruženi, čime se istežu fleksorne tetive. | Zadržati 30 sekundi 2–3 ponavljanja |
2–3 puta dnevno |
| Formiranje šake | Prst se pasivno savije drugom rukom, a zatim se taj položaj aktivno zadrži bez pomoći. Prst se ispravi u potpunosti također uz pomoć druge ruke. | Zadržati 10 sekundi 10 ponavljanja |
2–3 puta dnevno |
Ove ciljane vježbe predstavljaju koristan terapijski alat, prvenstveno za očuvanje funkcije zahvaćenog prsta i smanjenje rizika od ponovne pojave simptoma. Iako u težim slučajevima često nisu dovoljne kao jedina terapija, redovito provođenje vježbi ima važnu ulogu u cjelokupnom liječenju škljocajućeg prsta.
2. Udlage (ortoze) za šaku
Udlage imaju za cilj ograničiti pokret tetive i time smanjiti upalu u području zahvaćenog vezivnog prstena – pullyja. Najčešće se koristi udlaga koja blokira metakarpofalangealni (MCP) zglob u blagoj fleksiji od oko 10° do 15° ili u neutralnom položaju, a preporučeno trajanje nošenja je 6 do 10 tjedana.
Učinkovitost ove metode značajno je manja kod pacijenata s izraženijim ili dugotrajnim simptomima. Iako mogu biti učinkovite, u kliničkoj praksi udlage rijetko koristim u liječenju škljocajućeg prsta, ponajprije zato što ih većina pacijenata teško podnosi. Potrebno ih je nositi gotovo neprekidno, 24 sata na dan, tijekom 6 do 8 tjedana, što mnogima predstavlja značajno ograničenje u svakodnevnim aktivnostima i smanjuje suradljivost u liječenju.
3. Udarni val (ESWT)
Terapija udarnim valom (ESWT) uspješno se koristi u liječenju različitih tendinopatija, poput kalcificirajuće tendinopatije ramena, teniskog lakta, plantarnog fascitisa itd. Iako točan mehanizam djelovanja još nije u potpunosti razjašnjen, poznato je da akustični valovi potiču procese cijeljenja, stvaranje novih krvnih žila u mekim tkivima, resorpciju kalcifikata te modulaciju boli djelovanjem na lokalne receptore za bol.
Terapija udarnim valom pokazuje veću učinkovitost kod bolesnika kod kojih ultrazvučni nalaz upućuje na tendinozu – zadebljanje fleksornih tetiva, nego kod onih s izraženom upalom i zadebljanjem tetivne ovojnice (tenosinovitis).
Zbog toga je važno prethodno učiniti ultrazvučni pregled, kako bi se terapijski udarni valovi precizno usmjerili na zahvaćeni tetive, koji se najčešće nalazi u području korijena prsta i na prijelazu dlana prema prstu. Terapija udarnim valom provodi se jednom tjedno, ukupno 3-5 puta.
4. Injekcija kortikosteroida
Injekcija kortikosteroida najčešće je korišten i vrlo učinkovit oblik liječenja kod pacijenata sa škljocavim prstom. Lijek se ubrizgava u ovojnicu fleksorne tetive, idealno neposredno ispod vezivnog prstena (A1 pulley) – „tunela“ kroz koji tetiva prolazi.
Kortikosteroid djeluje snažno protuupalno – smanjuje oteklinu tetive, zadebljanje vezivnog prstena i upalu tetivne ovojnice, čime se fleksornim tetivama ponovno omogućuje glatko i slobodno klizanje.
Preporučuje se lijek uvijek davati pod kontrolom ultrazvuka, jer se time osigurava precizno pozicioniranje injekcije. Takav pristup povećava učinkovitost liječenja i istodobno smanjuje rizik od nuspojava, poput atrofije potkožnog masnog tkiva i promjene boje kože (diskoloracije), koje mogu nastati zbog neželjenog izlijevanja lijeka u okolna tkiva.
Kod većine pacijenata samo jedna ciljana injekcija dovodi do značajnog poboljšanja ili potpunog nestanka simptoma unutar otprilike 7 dana. Učinak injekcije je obično dugotrajan, dok se u manjem broju slučajeva simptomi s vremenom mogu vratiti, što tada zahtijeva dodatnu injekciju. Tome idu u prilog podatak da i čak 10 godina nakon samo jedne injekcije polovina pacijenata nema nikakvih simptoma 1.
5. Kirurško liječenje škljocavog prsta
Relativno mali postotak bolesnika unatoč provedenom liječenju i dalje ima tegobe te se kod njih preporučuje operativno liječenje.
Kirurško liječenje se preporučuje u sljedećim situacijama:
- Nedostatak poboljšanja nakon 2-3 injekcije
- Prst koji je trajno blokiran i ne može se aktivno ili pasivno ispraviti
Operacija škljocavog prsta obično uključuje mali rez preko A1 pulleya, nakon čega kirurg pažljivo prereže ili otpusti vezivni prsten kako bi se tetivi omogućilo slobodno klizanje. Ova metoda je vrlo uspješna i u većini slučajeva dovodi do trajnog uklanjanja simptoma.
Relativno rijetko dolazi do ponovne pojave simptoma, što se češće može vidjeti kod osoba s dijabetesom ili kod pacijenata koji obavljaju intenzivan manualni rad. Nakon operacije važna je fizikalna terapija i izvođenje ciljanih vježbi kako bi se postigao optimalan rezultat i potpuni oporavak funkcije prsta.
Zaključak o liječenju škljocajućeg prsta
Liječenje škljocajućeg prsta treba biti individualno i prilagođeno jačini simptoma te potrebama pacijenta. Kod dijela bolesnika s blažim tegobama izbjegavanje napornih i ponavljajućih manualnih aktivnosti, uz redovito provođenje ciljnih vježbi, može dovesti do značajnog poboljšanja ili čak potpunog povlačenja simptoma.
Međutim, u kliničkoj praksi, kod većine pacijenata najučinkovitiji oblik liječenja je injekcija kortikosteroida pod kontrolom ultrazvuka, koja omogućuje brz i potpun terapijski učinak. U slučaju nepotpune regresije simptoma, injekcija se može ponoviti nakon 3 do 4 tjedna.
Ako se unatoč 2 do 3 pravilno aplicirane injekcije simptomi ne povuku ili se brzo vraćaju, tada je opravdano razmotriti kirurško liječenje, koje u velikoj većini slučajeva dovodi do trajnog rješenja problema i potpunog oporavka funkcije prsta.
Prognoza škljocavog prsta
Prognoza škljocavog prsta u većini je slučajeva vrlo dobra. Uz pravodobno i pravilno liječenje, većina pacijenata postiže značajno poboljšanje ili potpuno povlačenje simptoma. Konzervativne metode često su dovoljne u blažim oblicima, dok injekcije kortikosteroida i kirurško liječenje imaju visoku stopu uspjeha u težim ili dugotrajnim slučajevima. Povrat simptoma moguć je, ali relativno rijedak, češće kod osoba s dijabetesom ili onih koji su izloženi dugotrajnom manuelnom opterećenju šake.
Jeanmonod R, Tiwari V, Waseem M. Trigger Finger . In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan-. Updated 2024 Feb 5.
Belloti JC, Sato ES, Faloppa F. Trigger Finger Treatment . Rev Bras Ortop (Sao Paulo). 2020;57(6):911–916. doi: 10.1055/s-0040-1713765.
Donati D, Ricci V, Boccolari P, et al. From diagnosis to rehabilitation of trigger finger: a narrative review . BMC Musculoskelet Disord. 2024;25(1):1061. doi: 10.1186/s12891-024-08192-5.
Castellanos J, Muñoz-Mahamud E, Domínguez E, et al. Long-term effectiveness of corticosteroid injections for trigger finger and thumb . J Hand Surg Am. 2015;40(1):121–126. doi: 10.1016/j.jhsa.2014.09.006.
Wojahn RD, Foeger NC, Gelberman RH, Calfee RP. Long-term outcomes following a single corticosteroid injection for trigger finger . J Bone Joint Surg Am. 2014;96(22):1849–1854. doi: 10.2106/JBJS.N.00004.
