Meniskus koljena je hrskavična struktura u obliku polumjeseca smještena između bedrene i goljenične kosti u koljenskom zglobu. U svakom koljenu postoje dva meniskusa, medijalni i lateralni meniskus. Meniskus je ključan za stabilnost i funkcionalnost koljena. Njihova glavna uloga je amortizacija opterećenja, poboljšanje raspodjele težine te smanjenje trenja unutar zgloba, čime štite hrskavicu i omogućuju nesmetane pokrete koljena.
Puknuća meniskusa su među najčešćim ozljedama koljena i vrlo su čest uzrok boli u koljenu. Meniskus može puknuti zbog akutne traume ili kao rezultat degenerativnih promjena koje se razvijaju tijekom vremena.
U današnjem članku istražit ćemo kako i zašto nastaju ozljede meniskusa, kako izgledaju simptomi te koje su mogućnosti liječenja. Reći ćemo također koliko traje oporavak nakon ozljede, naročito koliko traje oporavak nakon operacije meniskusa.
Meniskus koljena: građa i funkcija
Koljeno je zglob koji povezuje bedrenu kost (femur) s potkoljenicom koja se sastoji od dvije kosti, tibije (goljenična kost) i fibule (lisna kost). Između bedrene i goljenične kosti, poput umetaka, smješteni su meniskusi koljena.
U svakom koljenu postoje dva meniskusa, medijalni (unutarnji) i lateralni meniskus (vanjski), a ključni su za stabilnost i funkcionalnost koljena. Meniskus koljena je hrskavična struktura koja se sastoji većinom od vode (72%) i izvanstaničnog matriksa koji je uglavnom građen od mreže kolagenih vlakana. Kolagen tip I je najzastrupljeniji u građi meniskusa. Oblikom meniskus koljena podsjeća na polumjesec ili slovo C.
Meniskus koljena je slabo prokrvljen. Vanjska područja bliže rubu zgloba bolje su opskrbljena krvlju, dok je središnji dio prema unutrašnjosti zgloba gotovo bez krvne opskrbe te se prehranjuje difuzijom iz zglobne tekućine. Sposobnost zacjeljivanja svakog područja izravno je povezana s cirkulacijom krvi, zbog čega je područje bez krvi osjetljivo na oštećenja i slabo cijeli.
Meniskusi prekrivaju oko 70% površine gornjeg kraja goljenične kosti (tibije) i time značajno povećavaju dodirnu površinu između zglobnih tijela. Glavna uloga meniskus je amortizacija opterećenja, poboljšanje raspodjele težine te smanjenje trenja unutar zgloba, čime štite hrskavicu i omogućuju nesmetane pokrete koljena.
Kako i zašto nastaje puknuće meniskusa?
Puknuće meniskusa nastaje ili zbog ozljeda, uključujući sportske ozljede i nesreće, ili zbog degenerativnih promjena koje se razvijaju tijekom života. Prema tome puknuće meniskusa možemo podijeliti na:
- akutna ruptura meniskusa (sportske ozljede i nesreće)
- degenerativna ruptura meniskusa
Akutnu rupturu meniskusa najčešće viđamo kod mlađih ljudi koji se bave sportom. Degenerativna ruptura meniskusa je pak karakteristična za osobe srednje i starije životne dobi koje mogu, ali i ne moraju biti fizički aktivne.
Akutna ruptura meniskusa
Ozljeda meniskusa obično je povezana s traumatskim događajima, osobito kod mladih ljudi koji se bave dinamičnim sportovima poput nogometa, košarke, skijanja ili rukometa. Puknuće meniskusa obično nastaje zbog naglih i intenzivnih pokreta:
- brze promjene smjera (npr. zaokret tijekom trčanja)
- rotacije koljena (okret tijela dok je stopalo fiksirano)
- prenaprezanje (npr. duboki čučnjevi s teretom)
- izravni udarci u koljeno
Tipičan primjer situacije kad se ozlijedi meniskus koljena: Koljeno je blago savijeno, a stopalo čvrsto oslonjeno o podlogu. Prilikom naglog okreta tijela dolazi do jake kompresije uz rotaciju u koljenu što stvara veliko opterećenje na meniskus. Upravo zbog toga su sportovi s čestim promjenama smjera (npr. nogomet) najrizičniji. Do ozljede može doći u kontaktu sa suparničkim igračem, ali dosta često i bez kontakta.
Tipičan primjer kontakte ozljede u sportu je udarac u vanjski dio koljena dok je koljeno polusavijeno, a stopalo čvrsto na podlozi. Ovakve ozljede meniskusa često su povezane s drugim ozljedama, osobito s rupturom prednjeg križnog ligamenta (ACL) ili medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL).
Osim sportskih ozljeda, puknuće meniskusa također može nastati u nesrećama, poput automobilskih nesreća ili pada s visine na noge.
Degenerativna ruptura (puknuće) meniskusa
Kako starimo, stare i naši meniskusi što nazivamo degeneracija meniskusa. U procesu degeneracije meniskus koljena mijenja svoju građu, postaje tanji i slabiji i manje otporan na ozljede. Nije potrebna velika sila za nastanak puknuća meniskusa kod osoba s degenerativnim promjenama. Nezgodno uvrtanje koljena prilikom ustajanja sa stolice može biti dovoljno da uzrokuje puknuće degeneriranog meniskusa.
Degenerativno puknuće meniskusa uglavnom se viđa kod osoba starijih od 40 godina te je vrlo često udruženo s osteoartritisom koljena (degenerativna bolest zgloba). Osobe koje zbog posla puno čuče, kleče, penju se po ljestvama ili nose teške terete pod povećanim su rizikom za degenerativno puknuće meniskusa.
Simptomi
Klinička slika i simptomi kod ozljede meniskusa mogu varirati ovisno o mehanizmu ozljede i s obzirom postoji li oštećenje drugih struktura koljena. Kod akutnih ozljeda simptomi se javljaju odmah ili 1-3 dana nakon traumatskog događaja. Kod degenerativnih oštećenja meniskusa simptomi se najčešće javljaju postupno bez jasnog podatka o traumi.
Osjećaj “pucanja” u koljenu tijekom sporta uz pojavu otekline koljena često upućuje na ozljedu prednjeg križnog ligamenta (ACL) uz moguće pridruženo puknuće medijalnog meniskusa. S druge strane, oteklina koljena koja se razvija postupno unutar 24 sata više je karakteristična za izolirano puknuće meniskusa. Uz oteklinu koljena glavni simptom je bol u koljenu.
Najčešći simptomi kod ozljede meniskusa su:
- Bol u koljenu koja se pogoršava kod hoda, naročito po stepenicama ili neravnim podlogama. Bol se javlja s unutarnje strane kod ozljede medijalnog, odnosno s vanjske strane kod puknuća lateralnog meniskusa.
- Ukočenost i oteklina koljena, osobito nakon aktivnosti.
- “Zapinjanje” ili blokada koljena. Pacijenti mogu osjetiti zapinjanje prilikom pokretanja koljena. Neki pacijenti mogu imati “blokadu” koljena što znači da ne mogu ispružiti koljeno. Blokada nastaje kada se odlomljeni dio meniskusa zaglavi između bedrene i goljenične kosti i blokira pokret.
- Osjećaj nestabilnosti i “propadanja” koljena pri hodu ili stajanju.
- Ograničena pokretljivost (nemogućnost potpunog savijanja ili ispravljanja koljena).
Dijagnostičke metode za meniskus koljena
Nakon što razgovarate s liječnikom o svojim simptomima i mehanizmu ozljede, ako postoji, slijedi detaljan pregled koljena. Liječnik fizijatar ili ortoped će procijeniti pokretljivost zgloba, prisutnost otekline, osjetljivost na dodir te eventualne znakove blokade ili nestabilnosti.
Zanimljivo je da intenzitet simptoma često ne odgovara ni vrsti ni mjestu ozljede. Postoje i “specijalni testovi” koje će liječnik izvesti kako bi ustanovio puknuće meniskusa. Iako testovi mogu liječnika uputiti na “pravi trag”, njima se ne može sa sigurnošću utvrditi puknuće meniskusa.
Standardni rendgen koljena obično nije potreban jer se meniskus koljena ne može vidjeti na snimci. Međutim, rendgenom se može vidjeti osteoartritis koljena koji je najčešći uzrok boli u koljenu kod starijih osoba.
U slučaju postojanja sumnje na puknuće meniskusa u današnje vrijeme preporučuje se učiniti magnetsku rezonancu (MR) koljena. MR je najbolja metoda snimanja za otkrivanje ozljeda meniskusa s visokim stupnjem točnosti preko 90%. Magnetskom rezonancom također vrlo točno možemo vidjeti eventualne pridružene ozljede koljena kao što su: ruptura križnih ligamenata, ruptura kolateralnih ligamenata te oštećenja hrskavice.
Vrste i podjela ozljeda meniskusa
Puknuća meniskusa dijele se prema obliku i mjestu na kojem su nastala, što se može vidjeti pomoću magnetske rezonancije (MRI). Ova podjela pomaže liječnicima da odaberu najbolji način liječenja, bilo putem fizikalne terapije ili operacije.
Navest ću najčešće oblike ozljeda meniskusa:
Tipovi ruptura meniskusa
- Vertikalna (okomita) ruptura meniskusa: Najčešći tip, pukotina se pruža uzdužno i okomito, razdvajajući meniskus na unutarnju i vanjsku stranu.
- Horizontalna (paralelna) ruptura meniskusa: Puknuće koje se javlja vodoravno, odvajajući meniskus u dva sloja – gornji i donji.
- Radijalna ruptura meniskusa: Puknuće koje ide poprečno od središta meniskusa prema vanjskom rubu.
- Kompleksna ruptura meniskusa: Kombinacija više vrsta puknuća, često povezana s degenerativnim promjenama.
- Ruptura meniskusa s pomakom: Oštećenje kod kojeg se dio meniskusa pomaknuo ili odvojio:
- Flap ruptura: Odlomljeni komadić meniskusa koji može ostati djelomično spojen.
- Ruptura u obliku ručke kante “bucket handle”: Veliko vertikalno puknuće koje može uzrokovati blokadu koljena.
- Ruptura u obliku papiginog kljuna “parrot beak”: Koso ili radijalno puknuće sa šiljastim fragmentom.
Kako se liječi meniskus koljena?
Oblik liječenja ozljeda meniskusa ovisit će o nekoliko faktora, uključujući dob pacijenta, simptome i razinu aktivnosti. Također treba uzeti u obzir vrstu, veličinu i mjesto ozljede.
Postoje dva glavna oblika liječenja:
- konzervativno liječenje (liječenje meniskusa bez operacije)
- operativno liječenje
Meniskus koljena je ključan za stabilnost i funkciju zgloba koljena. Oštećenje ili gubitak ove važne strukture može dovesti do značajnih problema s pokretljivošću i ubrzanog razvoja osteoartritisa.
Stoga, pri odabiru liječenja trebalo bi uvijek težiti očuvanju meniskusa, kada god je to moguće.
Vanjska trećina meniskusa ima bogatu opskrbu krvlju. Puknuće u ovoj “crvenoj zoni” može zacijeliti samo od sebe ili se često može popraviti kirurškim zahvatom. Uzdužno puknuće primjer je ovakve ozljede.
Nasuprot tome, unutarnje dvije trećine meniskusa nemaju značajnu opskrbu krvlju. Bez hranjivih tvari iz krvi, puknuća u ovoj “bijeloj zoni” s ograničenim protokom krvi ne mogu zacijeliti. Budući da se oštećeni dijelovi ne mogu ponovno spojiti, simptomatska puknuća u ovom području koja ne reagiraju na konzervativno liječenje obično se kirurški uklanjaju.
Liječenje meniskusa bez operacije (konzervativno liječenje)
Većina pacijenata s ozljedom meniskusa ne traba ići na operaciju koljena. Kod akutne boli i oticanja koljena zbog sumnje na puknuće meniskusa, potrebno je nogu poštedjeti od opterećenja, držati na povišenom kod odmora te primjenjivati hladne obloge. Uz to, za ublažavanje boli i otekline u akutnoj fazi mogu pomoći analgetici tipa ibuprofena. Steznik za koljeno ili ortoza može također ublažiti bol, smanjiti oteklinu i olakšati hodanje.
Fizikalna terapija
Fizikalna terapija igra ključnu ulogu u oporavku i uvijek se preporučuje kao prva linija liječenja. Ispočetka se izvode bezbolne vježbe pokretljivosti koljena koje se postupno proširuju na vježbe s opterećenjem radi jačanja mišića natkoljenice, posebno kvadricepsa. Aktivnosti s manjim opterećenjem na koljeno poput plivanja i vožnje biciklom posebno su korisne jer omogućuju održavanje kondicije bez dodatnog opterećenja zgloba.
Osim vježbi za liječenje ozljeda meniskusa koristi se elektrostimulacija mišića koja ubrzava vraćanje snage kvadricepsa. Terapije poput interfernetnih struja ili TENS-a koriste se za ublažavanje boli. Magnetoterapija i LASER mogu se također koristiti za ublažavanja boli, ali i za poticanje cijeljenja tkiva.
Kod degenerativnih ili manjih traumatskih oštećenja meniskusa, fizikalnu terapiju treba provoditi kroz period od 4-6 tjedana. Manja traumatska oštećenja meniskusa, naročito ako su u području koje je bolje prokrvljeno mogu spontano zarasti. Kod pacijenata s degenerativnom rupturom meniskusa, naročito ako postoji i artroza koljena, operativno liječenje je rijetko potrebno.
Važno je istaknuti da fizikalna terapija kod degenerativnih oštećenja meniskusa daje slične rezultate kao i artroskopija koljena.
Kod određenog broja pacijenata bolovi i ukočenost koljena zaostaju i nakon provedene fizikalne terapije. Ako simptomi poput blokade koljena i jake boli značajno utječu na kvalitetu života, potrebno je razmotriti kirurško liječenje. Ako pacijent ne želi operaciju ili nije kandidat za nju, mogu se koristiti injekcije kortikosteroida ili hijaluronske kiseline direktno u koljeno za prolazno olakšanje simptoma.
Operacija meniskusa (artroskopija koljena)
Ako i nakon provedene fizikalne terapije zaostaju značajne tegobe, artroskopija koljena je moguće rješenje.
Općenito govoreći, artoskopija koljena se preporučuje u sljedećim slučajevima:
- ruptura meniskusa u dobro prokrvljenoj “crvenoj zoni” kod mlađih od 40 godina gdje se preporučuje učiniti šivanje mensikusa.
- rupture meniskusa s pomakom gdje odlomljeni dio mensikusa uzrokuje blokadu koljena.
- ruptura meniskusa udružena s ozljedom prednjeg križnog ligamenta (ACL).
U današnje vrijeme otvorena operacija koljena rijetko se izvodi, a artroskopija koljena je standardna procedura. Artroskopija koljena je kirurški zahvat koji se izvodi kroz male rezove na koži gdje se pomoću male kamere (artroskopa) i posebnih instrumenata pregledava i liječi oštećenje unutar zgloba.
Ovisno o zatečenom stanju tijekom artroskopije te drugim faktorima može se izvesti:
- meniscektomija (uklanjanje cijelog ili dijela oštećenog meniskusa)
- popravak meniskusa
- transplantacija cijelog ili dijela meniskusa
Meniscektomija
Tijekom ovog zahvata uklanja se oštećeni dio meniskusa. Nakon operacije pacijent obično može odmah opterećivati nogu, a puni opseg pokreta vraća se ubrzo nakon zahvata. Danas se rijetko odstranjuje cijeli meniskus.
Popravak meniskusa
Neke rupture meniskusa mogu se liječiti šivanjem (spajanjem) oštećenih dijelova. Uspješnost popravka ovisi o vrsti puknuća i cjelokupnom stanju meniskusa. Budući da meniskus treba zacijeliti nakon zahvata, oporavak je dulji u usporedbi s meniscektomijom.
Transplantacija meniskusa
Ako je meniskus većim dijelom uklonjen, može doći do trajne boli i razvoja osteoartritisa. Za mlađe i aktivne osobe koje žele izbjeći djelomičnu ili potpunu zamjenu koljena, transplantacija meniskusa može biti dobra alternativa. Ovim postupkom oštećeni meniskus zamjenjuje se tkivom doantora odgovarajuće veličine.
Treba uvijek težiti popravku meniskusa kada god je to moguće jer uklanjanje meniskusa dovodi do ubrzanog oštećenja hrskavice koljena i razvoja osteoartritisa koljena.
Najčešća pitanja
1. Je li uvijek potrebno učini MR kod sumnje na rupturu meniskusa
Iako magnetska rezonanca s velikom točnošću može prikazati rupturu meniskusa ne znači da je pretragu uvijek potrebno raditi. Na primjer, kod pacijenata koji već imaju dijagnosticiran teški osteoartritis koljena na osnovu rendgena koljena možemo s velikom sigurnošću smatrati da imaju i puknuće meniskusa. U takvim slučajevima MR nije nužan jer ne bi promijenio tijek liječenja, koji bi se uglavnom temeljio na fizikalnoj terapiji.
2. Može li meniskus koljena zarasti sam?
Unutarnji dio meniskusa ne može zarasti sam jer nema dovoljno krvnih žila, dok rupture u vanjskom prokrvljenom dijelu mogu zarasti uz odgovarajuće konzervativno liječenje. Potpuno zacjeljenje ovisi o lokaciji i veličini oštećenja.
3. Treba li odmah ići na operaciju za meniskus?
Ne, operacija nije uvijek nužna! Prvo se pokuša konzervativno liječenje kroz fizikalnu terapiju i protuupalne lijekove. Kirurški zahvat preporuča se samo kod teških slučajeva s trajnim blokadama koljena ili jakim bolovima koji ne reagiraju na druge terapije.
4. Koliko traje oporavak bez operacije?
Blage rupture meniskusa mogu se oporaviti za 4-6 tjedana uz fizikalnu terapiju. Kod težih oštećenja oporavak može trajati do 3 mjeseca, ali može biti potrebna artroskopija ako simptomi potraju.
5. Koliko traje oporavak nakon operacije meniskusa?
Nakon artroskopske operacije meniskusa, većina pacijenata se vraća svakodnevnim aktivnostima u roku od 4-6 tjedana. Za potpuni oporavak i povratak sportskim aktivnostima obično je potrebno 3-6 mjeseci, ovisno o vrsti zahvata i opsegu oštećenja. Fizikalna terapija je ključna za uspješan oporavak i sprječavanje ponovnih ozljeda.
6. Koliko treba mirovati nakon operacije meniskusa?
Nakon meniscektomije (djelomičnog uklanjanja meniskusa) potrebno je 1-2 tjedna mirovanja s ograničenim opterećenjem, nakon čega se postupno vraća pokretljivost. Kod šivanja meniskusa oporavak je duži – 4-6 tjedana bez punog opterećivanja, jer šavovi trebaju zacijeliti. U oba slučaja, ključno je slijediti upute kirurga i fizijatra kako bi se izbjegle komplikacije i osigurao kvalitetan oporavak.
Makris EA, Hadidi P, Athanasiou KA. The knee meniscus: structure-function, pathophysiology, current repair techniques, and prospects for regeneration. Biomaterials. 2011 Oct;32(30):7411-31. doi: 10.1016/j.biomaterials.2011.06.037. Epub 2011 Jul 18. PMID: 21764438; PMCID: PMC3161498.
Raj MA, Bubnis MA. Knee Meniscal Tears. [Updated 2023 Jul 17]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan-. NCBI
Bhan K. Meniscal Tears: Current Understanding, Diagnosis, and Management. Cureus. 2020 Jun 13;12(6):e8590. doi: 10.7759/cureus.8590. PMID: 32676231; PMCID: PMC7359983.
Anderson AF, Irrgang JJ, Dunn W, Beaufils P, Cohen M, Cole BJ, Coolican M, Ferretti M, Glenn RE Jr, Johnson R, Neyret P, Ochi M, Panarella L, Siebold R, Spindler KP, Ait Si Selmi T, Verdonk P, Verdonk R, Yasuda K, Kowalchuk DA. Interobserver reliability of the International Society of Arthroscopy, Knee Surgery and Orthopaedic Sports Medicine (ISAKOS) classification of meniscal tears. Am J Sports Med. 2011 May;39(5):926-32. doi: 10.1177/0363546511400533. Epub 2011 Mar 16. PMID: 21411745.
Luvsannyam E, Jain MS, Leitao AR, Maikawa N, Leitao AE. Meniscus Tear: Pathology, Incidence, and Management. Cureus. 2022 May 18;14(5):e25121. doi: 10.7759/cureus.25121. PMID: 35733484; PMCID: PMC9205760.
Doral MN, Bilge O, Huri G, Turhan E, Verdonk R. Modern treatment of meniscal tears. EFORT Open Rev. 2018 May 21;3(5):260-268. doi: 10.1302/2058-5241.3.170067. PMID: 29951265; PMCID: PMC5994634.
Smoak JB, Matthews JR, Vinod AV, Kluczynski MA, Bisson LJ. An Up-to-Date Review of the Meniscus Literature: A Systematic Summary of Systematic Reviews and Meta-analyses. Orthop J Sports Med. 2020 Sep 9;8(9):2325967120950306. doi: 10.1177/2325967120950306. PMID: 32953923; PMCID: PMC7485005.
Mameri ES, Dasari SP, Fortier LM, Verdejo FG, Gursoy S, Yanke AB, Chahla J. Review of Meniscus Anatomy and Biomechanics. Curr Rev Musculoskelet Med. 2022 Oct;15(5):323-335. doi: 10.1007/s12178-022-09768-1. Epub 2022 Aug 10. PMID: 35947336; PMCID: PMC9463428.
Hohmann E. Treatment of Degenerative Meniscus Tears. Arthroscopy. 2023 Apr;39(4):911-912. doi: 10.1016/j.arthro.2022.12.002. PMID: 36872031.
Howell R, Kumar NS, Patel N, Tom J. Degenerative meniscus: Pathogenesis, diagnosis, and treatment options. World J Orthop. 2014 Nov 18;5(5):597-602. doi: 10.5312/wjo.v5.i5.597. PMID: 25405088; PMCID: PMC4133467.
Giuffrida A, Di Bari A, Falzone E, Iacono F, Kon E, Marcacci M, Gatti R, Di Matteo B. Conservative vs. surgical approach for degenerative meniscal injuries: a systematic review of clinical evidence. Eur Rev Med Pharmacol Sci. 2020 Mar;24(6):2874-2885. doi: 10.26355/eurrev_202003_20651. PMID: 32271405.
Simonetta R, Russo A, Palco M, Costa GG, Mariani PP. Meniscus tears treatment: The good, the bad and the ugly-patterns classification and practical guide. World J Orthop. 2023 Apr 18;14(4):171-185. doi: 10.5312/wjo.v14.i4.171. PMID: 37155506; PMCID: PMC10122773.
Dawson LJ, Howe TE, Syme G, Chimimba LA, Roche JJW. Surgical versus conservative interventions for treating meniscal tears of the knee in adults. Cochrane Database Syst Rev. 2017 Sep 7;2017(9):CD011411. doi: 10.1002/14651858.CD011411.pub2. PMCID: PMC6483631.
