Povišeni urati u krvi (hiperuricemija) je metabolički poremećaj koji obilježava povećana koncentracija mokraćne kiseline (urata) u krvi. Riječ je o vrlo čestom poremećaju: procjenjuje se da između 10 i 20% odrasle populacije ima povišene urate, a učestalost raste u modernim društvima zbog načina prehrane i životnog stila.
Većina ljudi s ovim stanjem nema nikakve simptome i često ni ne zna da ima urate u krvi iznad normalnih vrijednosti. Ipak, dugoročno to može imati posljedice – povišeni urati u krvi poznat su rizični čimbenik za razvoj gihta, a povezuje se i s drugim bolestima poput bubrežnih kamenaca, kronične bubrežne bolesti te povećanog kardiovaskularnog rizika.
Do povišenih urata u krvi može doći zbog pojačanog stvaranja mokraćne kiseline, smanjenog izlučivanja putem bubrega, ili kombinacije oba procesa. Na to utječu brojni čimbenici – od prehrane bogate purinima i alkohola, preko genetske predispozicije i bolesti bubrega, do primjene određenih lijekova.
U ovom članku detaljno ćemo objasniti što su urati u krvi i kako nastaju, koji su najčešći uzroci povišenih urata, koje su moguće komplikacije ako se stanje ne prepozna na vrijeme, te kako se provodi dijagnostika, liječenje i prevencija.
Što su povišeni urati u krvi i zašto nastaju?
Mokraćna kiselina (urat) normalno se nalazi u krvi u određenoj koncentraciji i predstavlja prirodni otpadni produkt razgradnje purina. Purini su spojevi prisutni u gotovo svim stanicama tijela, a imaju ključnu ulogu u stvaranju nukleinskih kiselina (DNK i RNK). Naše ih tijelo može samo proizvesti iz drugih molekula, ali ih također unosimo hranom – osobito putem mesa, iznutrica, ribe, mahunarki te određenih alkoholnih pića. Urati se iz tijela tijela izlučuju većim dijelom putem bubrega i dijelom (oko 30%) kroz crijeva.
Kada koncentracija mokraćne kiseline u krvi premaši normalne granice nastaje stanje poznato kao hiperuricemija (povišeni urati u krvi). Ovaj metabolički poremećaj najčešće se definira vrijednostima iznad:
- 357 µmol/L kod žena
- 416 µmol/L kod muškaraca
Do povišenih urata u krvi dolazi zbog različitih razloga:
- Povećano stvaranje mokraćne kiseline – zbog prehrane bogate purinima, ubrzanog razgradnog metabolizma stanica ili genetskih poremećaja metabolizma purina.
- Smanjeno izlučivanje urata putem bubrega – povezano s bolestima bubrega, dehidracijom, određenim lijekovima ili nasljednim faktorima.
- Kombinacija oba procesa – u mnogim slučajevima hiperuricemije oba mehanizma djeluju zajedno.
Važno je naglasiti da je u približno 90 % slučajeva hiperuricemije glavni uzrok smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline putem bubrega.
| Skupina uzroka | Primjeri |
|---|---|
| Povećano stvaranje mokraćne kiseline |
Prehrana bogata purinima: crveno meso, iznutrice, morski plodovi, riba (inćuni, sardine, tuna, bakalar, pastrva). Alkohol: posebno pivo. Fruktoza: gazirana pića, sokovi s dodanim šećerom, kukuruzni sirup. Bolesti i stanja s pojačanom razgradnjom stanica: leukemija, limfoproliferativne bolesti, psorijaza, “tumor lysis” sindrom, hemoliza, intenzivno vježbanje. Genetski poremećaji: deficit enzima HPR, pretjerana aktivnost enzima PRPP sintetaze. |
| Smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline |
Bubrežne bolesti: akutna i kronična bubrežna insuficijencija. Metabolički poremećaji: acidoze (laktatna, ketoacidoza). Lijekovi i toksini: diuretici, niacin, pirazinamid, etambutol, ciklosporin, salicilati, olovo, alkohol. Endokrini poremećaji: hiperparatireoidizam, hipotireoza. Ostalo: sarkoidoza, Down sindrom, Bartterov sindrom. |
| Diureticima inducirana hiperuricemija |
Diuretici: tiazidski i diuretici Henleove petlje (povećavaju reapsorpciju urata u bubrezima). Rizik gihta povećan gotovo 80%. Alternativa: ACE inhibitori ili ARB (losartan) preporučuju se kod pacijenata sklonih gihtu. |
Prehrana bogata purinima (meso, iznutrice, riba, morski plodovi), alkohol (pivo), fruktoza (gazirana pića, kukuruzni sirup), bolesti s pojačanom razgradnjom stanica (leukemija, psorijaza, “tumor lysis” sindrom, hemoliza, intenzivno vježbanje), genetski poremećaji (deficit enzima HPR, pretjerana aktivnost enzima PRPP sintetaze).
Bubrežne bolesti (akutna/kronična insuficijencija), metabolički poremećaji (acidoze), lijekovi (diuretici, niacin, pirazinamid, ciklosporin, salicilati), toksini (olovo, alkohol), endokrini poremećaji (hiperparatireoidizam, hipotireoza), sarkoidoza, Down sindrom.
Tiazidski i diuretici Henleove petlje (povećavaju rizik gihta ~80%).
Alternativno: ACE inhibitori ili ARB (npr. losartan).
Koliko su česti povišeni urati?
Povišeni urati u krvi jedan su od najčešćih metaboličkih poremećaja u općoj populaciji. Procjenjuje se da 10–20 % odraslih osoba ima hiperuricemiju, pri čemu većina nema nikakve simptome. Češća je kod muškaraca nego kod žena, a rizik raste s godinama, osobito nakon menopauze. U nekim zemljama, poput Finske, učestalost povišenih urata doseže gotovo 50 % populacije.
S obzirom na to koliko je povišena mokraćna kiselina česta, važno je razumjeti koji faktori povećavaju rizik i na što možemo utjecati kako bismo smanjili vjerojatnost komplikacija. Upravo o tome govorimo u sljedećem poglavlju – rizični faktori za povišene urate u krvi.
Rizični faktori za nastanak hiperuricemije
Povišeni urati u krvi (hiperuricemije) nisu uvijek uzrokovani samo jednim faktorom. Dapače, najčešće se radi o kombinaciji naslijeđenih sklonosti i životnih navika. Važno je naglasiti da na neke faktore ne možemo utjecati, dok druge možemo kontrolirati i tako značajno smanjiti rizik od razvoja komplikacija poput gihta ili bubrežnih kamenaca.
Faktori koje ne možemo promijeniti:
- Genetika – neki ljudi nasljeđuju sklonost slabijem izlučivanju ili rjeđe pojačanom stvaranju mokraćne kiseline.
- Spol i dob – muškarci imaju višu razinu urata od žena, a rizik raste s godinama, osobito nakon menopauze kod žena.
- Pridružene bolesti – uz hipertenziju, kroničnu bolest bubrega ili metaboličke poremećaje česti su i povišeni urati u krvi
Faktori na koje možemo utjecati:
- Prehrana – unos velikih količina crvenog mesa, iznutrica, određenih vrsta ribe te alkohola (posebno piva) značajno povećava rizik.
- Tjelesna težina – pretilost i metabolički sindrom izravno su povezani s povišenom mokraćnom kiselinom.
- Unos šećera – gazirana pića i hrana bogata fruktozom potiču prekomjerno stvaranje urata.
- Lijekovi – dugotrajna primjena nekih diuretika može povisiti razinu mokraćne kiseline.
Za pacijente je važno shvatiti da iako se genetska predispozicija ne može promijeniti, odabir načina prehrane, tjelesne aktivnosti i kontrole tjelesne mase može napraviti veliku razliku.
Do kojih bolesti mogu dovesti povišeni urati u krvi?
Hiperuricemija sama po sebi ne znači uvijek patološko stanje jer je izrazito česta u općoj populaciji i u čak 90–95 % slučajeva ne uzrokuje nikakve simptome. Ipak, kod određenog broja ljudi povišeni urati u krvi mogu dovesti do razvoja različitih bolesti. Najpoznatija i najčešća je giht, no povećane vrijednosti mokraćne kiseline povezane su i s nastankom bubrežnih kamenaca, oštećenjem bubrega, ali i s povećanim kardiovaskularnim rizikom te metaboličkim poremećajima.
Giht
Giht je najpoznatija i najčešća bolest povezana s hiperuricemijom. Nastaje zbog taloženja kristala mokraćne kiseline u zglobovima, što izaziva jaku upalu i tipičan napad gihta. Najčešće zahvaća nožni palac (podagra), ali može pogoditi i druge zglobove poput gležnja, koljena, ručnog zgloba ili lakta. Kod akutnog napadaja gihta zahvaćeni zglob je izrazito bolan, otečen uz crvenilo kože. Simptomi se razvijaju relativno naglo unutar 1-2 dana.
Neliječena hiperuricemija dovodi do ponavljanih napada gihta i razvoja kroničnog gihta, uz pojavu tofusa – tvrdih nakupina urata koje oštećuju zglobove i meka tkiva. Zato je pravodobno prepoznavanje i liječenje povišenih urata ključno za sprječavanje trajnih oštećenja zglobova.
Saznajte više o gihtu, simptomima i liječenju u članku: Giht: Uzroci, simptomi i učinkovito liječenje
Bubrežni kamenci
Mokraćna kiselina može kristalizirati u mokraći i formirati kamence u bubrezima. Ovi kamenci mogu izazvati jake bolove (bubrežnu koliku), krv u mokraći te povećati rizik od infekcija i oštećenja bubrega. Rizik je osobito visok kod osoba s kroničnom hiperuricemijom ili nedostatnim unosom tekućine.
Kronična bubrežna bolest
Hiperuricemija se često povezuje s postupnim oštećenjem bubrega. Povišeni urati mogu dodatno pogoršati funkciju bubrega i ubrzati napredovanje kronične bubrežne bolesti.
Kardiovaskularne bolesti
Brojna istraživanja pokazuju povezanost između povišene mokraćne kiseline i većeg rizika za hipertenziju, aterosklerozu, srčani udar i moždani udar. Točan mehanizam nije u potpunosti razjašnjen, ali se pretpostavlja da urati pridonose oksidativnom stresu i upalnim procesima.
Metabolički sindrom i dijabetes tipa 2
Povišeni urati često se nalaze kod osoba s pretilošću, inzulinskom rezistencijom i dijabetesom tipa 2. Hiperuricemija je i marker i mogući kofaktor u razvoju metaboličkog sindroma, pa se preporučuje redovita kontrola urata kod ovih bolesnika.
Kako se dijagnosticiraju povišeni urati?
Dijagnostika hiperuricemije temelji se prvenstveno na laboratorijskim pretragama, uz kliničku procjenu i, po potrebi, slikovne metode. Budući da većina osoba s povišenim uratima nema simptome, stanje se često otkriva slučajno tijekom rutinskih pretraga.
Laboratorijske pretrage
- Mokraćna kiselina u krvi: normalne vrijednosti obično su ispod 400 µmol/L, uz male varijacije ovisno o spolu. Vrijednosti od 480 µmol/L ili više potvrđuju hiperuricemiju.
- Analiza mokraće: može pokazati mikroskopsku hematuriju, kristale urata i niski pH mokraće (<5,5), osobito ako postoje bubrežni kamenci.
- 24-satno skupnjanje mokraće: radi se mjerenje količine mokraćne kiseline koju tijelo izluči u mokraći tijekom jednog dana. Normalno, na prehrani s malo purina, ta količina je manja od 600 mg dnevno. Ako je izlučivanje veće od 800 mg, to se naziva hiperurikozurija i može ukazivati na povećano stvaranje urata ili na problem sa smanjenim izlučivanjem mokraćne kiseline – daljnje pretrage pomažu liječniku utvrditi pravi uzrok.
- Dodatne pretrage: kompletna krvna slika, biokemija (CMP), lipidni profil, HbA1c, razine kalcija i fosfata – korisne za otkrivanje pridruženih bolesti poput dijabetesa, metaboličkog sindroma, anemija ili malignih bolesti.
Slikovne metode
Slikovne metode nam ne pomažu otkriti povišene urate u krvi već giht i njegove manifestacije na zglobovima i drugim tkivima te bubrežne kamence.
- RTG zglobova: može se koristiti kod neobjašnjivog oticanja ili boli, ali nije obavezan za dijagnozu gihta.
- Ultrazvuk ili CT bubrega: indikacije kod sumnje na uratne bubrežne kamence; kontrastna sredstva mogu otežati otkrivanje kamenaca, pa se kod sumnje na uratne kamence preporučuje nekontrastni CT.
Aspiracija zgloba
Ako postoji sumnja na giht, može se obaviti aspiracija zgloba – uzimanje uzorka zglobne tekućine, kako bi se potvrdili kristali mokraćne kiseline. Kristali su igličastog oblika i pokazuju negativnu dvostruku lomljivost pod polarizacijskom mikroskopijom. Ova metoda omogućuje točnu potvrdu gihta kada klinička slika nije jasna.
Liječenje hiperuricemije
Većina ljudi s povišenim uratima u krvi nema simptome i ne zahtijeva posebno liječenje, osim u posebnim slučajevima. Primjerice kod pacijenata koji primaju terapiju zbog malignih bolesti kako bi se spriječio “tumor lysis sindrom“. Liječenje povišenih urata u krvi obično se preporučuje i osobama koje imaju ponavljane napade gihta – primjerice dva ili više puta godišnje. Terapija se također preporučuje ako giht uzrokuje oštećenja kostiju ili zglobova, ako je zahvaćeno više zglobova istovremeno, ako postoje bubrežni kamenci uzrokovani uratima ili ako su prisutni tofi.
Liječenje hiperuricemije provodi se kombinacijom promjena životnog stila i lijekova, ovisno o ozbiljnosti stanja i prisutnim komplikacijama.
Prehrana i promjene životnog stila
Promjene životnog stila i prehrana igraju ključnu ulogu u liječenju povišenih urata u krvi, osobito kod osoba koje nemaju simptome. Pravilna prehrana može smanjiti razinu mokraćne kiseline u krvi za otprilike 10–15 % odnosno za 60-120 umol/L i značajno smanjiti rizik od komplikacija poput gihta i bubrežnih kamenaca.
Preporučuje se
- Uključiti trešnje i bobičasto voće u prehranu.
- Piti umjerene količine kave.
- Konzumirati mliječne proizvode s niskim udjelom masti.
- Umjerene količine povrća bogatog proteinima (mahunarke, orašasti plodovi, gljive…).
- Dodaci: vitamin C i folna kiselina (uz savjet liječnika).
- Dovoljno tekućine i zdrava tjelesna težina.
Ne preporučuje se
- Prekomjeran unos crvenog mesa i iznutrica.
- Česta konzumacija ribe i školjki (inćuni, sardine, tuna, škampi…).
- Alkohol, posebno pivo i žestoka pića.
- Gazirana i zaslađena pića s fruktozom.
- Velike i teške porcije mesa ili morskih plodova.
Potpuno izbjegavanje purina nije preporučljivo jer smanjenje razine urata u krvi ne može biti više od navedenih 60-120 umol/L, a stroga ograničenja značajno otežavaju prehranu. Umjesto toga, cilj je uravnotežena prehrana, kontrola tjelesne mase i izbjegavanje pretjeranog unosa purina, alkohola i šećera bogatih napitaka.
Ove nefarmakološke mjere predstavljaju važan temelj za sve osobe s povišenim uratima i mogu se kombinirati s lijekovima kada je to potrebno.
Lijekovi
Farmakološko liječenje povišenih urata u krvi temelji se na lijekovima koji na različite načine smanjuju razinu mokraćne kiseline u organizmu. Ovi lijekovi pomažu u sprječavanju komplikacija koje mogu izazvati dugotrajno povišeni urati, poput gihta, bubrežnih kamenaca i oštećenja zglobova. Važno je naglasiti da se liječenje obično ne započinje kod osoba s povišenim uratima koje još nemaju simptome, odnosno kod asimptomatske hiperuricemije.
Glavne skupine lijekova uključuju:
- Inhibitori sinteze mokraćne kiseline
Lijekovi poput alopurinola i febuksostata smanjuju proizvodnju urata u tijelu. Ovo su lijekovi koji se daleko najčešće koriste za kontrolu povišenih urata. Počinju se primjenjivati u niskim dozama, a doziranje se postupno prilagođava svakih 2 do 6 tjedana kako bi se postigle ciljne razine urata u krvi (manje od 360 µmol/L, odnosno 300 µmol/L kod pacijenata s tofima). Započinjanje terapije tijekom akutnog napada gihta nije zabranjeno, ali zahtijeva pažljivo praćenje. - Urikozurici
Ova skupina lijekova povećava izlučivanje urata putem bubrega. Danas se rjeđe primjenjuju. Značajne nuspojave urikozuričnih lijekova uključuju izazivanje napada gihta, stvaranje bubrežnih kamenaca od mokraćne kiseline, probavne smetnje i kožne osipe. Ovi lijekovi nisu prikladni za bolesnike s kroničnom bubrežnom bolesti. - Urikaze (rekombinantni enzimi urikaze)
Ovi lijekovi djeluju tako da pretvaraju urate u topivi i netoksični spoj alantoin, koji se lako izlučuje bubrezima. Na taj način vrlo učinkovito snižavaju razinu urata u krvi i urinu, bez utjecaja na samu proizvodnju ili izlučivanje urata. Ove lijekove koriste pacijenti kod kojih standardna terapija nije bila dovoljna, primjerice zbog stalno povišene razine urata, ponovljenih napada ili prisutnosti tofusa koji ne reagiraju na druge lijekove.
Zaključak
Povišeni urati u krvi (hiperuricemija) čest je metabolički poremećaj koji u većini slučajeva ne izaziva simptome, ali dugoročno može povećati rizik od gihta, bubrežnih kamenaca, oštećenja bubrega i kardiovaskularnih bolesti. Na razinu urata u krvi utječu i faktori na koje možemo utjecati, poput prehrane, tjelesne težine i načina života, ali i oni na koje ne možemo, poput genetike, spola i dobi. Pravovremena dijagnostika i redovita kontrola urata ključni su za sprječavanje komplikacija. Liječenje se temelji na kombinaciji promjena životnog stila i, prema potrebi, lijekova koji učinkovito snižavaju razinu urata u krvi. Kontrola razine urata u krvi pomaže smanjiti rizik od komplikacija i očuvanju zdravlja.
Najčešća pitanja
1. Povišeni urati – prirodni lijekovi koji mogu pomoći
Povišene razine urata u krvi moguće je smanjiti i prirodnim postupcima, osobito uz redovito održavanje tjelesne težine i zdravu prehranu s niskim udjelom purina. Preporučuje se umjerena konzumacija kave, dodavanje bobičastog voća i trešanja u prehranu, kao i suplementacija vitaminom C. Ovi postupci na prirodan način povećavaju izučivanje mokraćne kiseline. Osim toga, važno je dovoljno se kretati, održavati optimalnu hidrataciju i izbjegavati prekomjernu konzumaciju alkohola, crvenog mesa i iznutrica. Ove mjere mogu značajno doprinijeti smanjenju rizika od komplikacija povezanih s hiperuricemijom i podržati učinkovito liječenje lijekovima kada su oni potrebni.
2. Kada je potrebno liječiti povišene urate u krvi?
Većina osoba s povišenim uratima u krvi nema simptome i ne zahtijeva terapiju. Liječenje se preporučuje ako povišeni urati uzrokuju ponovljene napade gihta, oštećenja zglobova, bubrežne kamence ili prisutnost tofa. Također, terapija se može razmotriti kod osoba koje primaju terapiju zbog malignih bolesti kako bi se spriječio tumor lysis sindrom. Kontrola razine urata u krvi kroz lijekove i promjene životnog stila, uključujući prehranu s niskim udjelom purina i održavanje zdrave tjelesne težine, pomaže u smanjenju rizika od komplikacija.
3. Može li hiperuricemija uzrokovati druge bolesti osim gihta?
Povišeni urati u krvi nisu važni samo zbog rizika od gihta – dugotrajna hiperuricemija može pridonijeti nastanku bubrežnih kamenaca, kroničnog oštećenja bubrega, povišenog krvnog tlaka te povećanog rizika od kardiovaskularnih bolesti i metaboličkog sindroma. Redovita kontrola urata u krvi, kombinirana s promjenama prehrane, tjelesnom aktivnošću i zdravim životnim stilom, ključna je za smanjenje rizika od ovih pridruženih bolesti.
4. Alopurinol tablete – iskustva pacijenata
Alopurinol je jedan od najčešće propisanih lijekova za kontrolu povišenih urata u krvi. Iskustva pacijenata općenito su pozitivna, posebno kada se doze postupno prilagođavaju kako bi se postigle ciljne razine urata u krvi. Mnogi pacijenti primjećuju smanjenje učestalosti napada gihta i stabilizaciju razine mokraćne kiseline.
Najčešće nuspojave su blage i podnošljive – poput probavnih smetnji, osipa na koži ili umora. Ozbiljnije reakcije javljaju se rijetko, ali ih je važno odmah prijaviti liječniku. Većina ljudi dobro podnosi alopurinol kada se uzima prema uputama, a redovite kontrole krvi pomažu u praćenju učinkovitosti i sigurnosti terapije.
Promjena životnog stila, pravilna prehrana i dovoljno tekućine često poboljšavaju učinak alopurinola, pa kombinacija lijekova i nefarmakoloških mjera daje najbolje rezultate u održavanju urata u krvi na sigurnim razinama.
George C, Leslie SW, Minter DA. Hyperuricemia. [Updated 2023 Oct 14]. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2025 Jan-.
Du L, Zong Y, Li H, Wang Q, Xie L, Yang B, Pang Y, Zhang C, Zhong Z, Gao J. Hyperuricemia and its related diseases: mechanisms and advances in therapy. Signal Transduct Target Ther. 2024 Aug 28;9(1):212. doi: 10.1038/s41392-024-01916-y. PMID: 39191722; PMCID: PMC11350024.
