Ahilova tetiva: najčešći uzroci boli i liječenje

Ahilova tetiva je debela tetiva na stražnjoj strani potkoljenice smještena odmah iznad gležnja. Povezuje mišiće lista s petnom kosti. To je najdeblja i najsnažnija tetiva u ljudskom tijelu! Ime je dobila po Ahilu — junaku iz antičke grčke mitologije koji je bio otporan na sve ozljede osim na jedno mjesto na stražnjoj strani pete. Ahilova tetiva ključna je za kretanje jer prenosi silu mišića potkoljenice na stopalo omogućujući hodanje, trčanje i skakanje. Tijekom svakodnevnih aktivnosti, kao i tijekom sportskih i rekreativnih aktivnosti Ahilova tetiva trpi velika opterećenja.

Dva najčešća uzroka boli u predjelu Ahilove tetive su: akutne ozljede tetive (rupture) i tendinopatija Ahilove tetive. Ozljede Ahilove tetive česte su kod sportaša i rekreativaca. Tendinopatija Ahilove tetive odnosi se na tendinitis (akutna upala Ahilove tetive) i tendinozu (kronična upala, degeneracija) Ahilove tetive. Tendinopatiju karakterizira bol, upala i krutost Ahilove tetive. Ovo stanje može se pojaviti kod sportaša i nesportaša, a javlja se obično uslijed preoptrećenja zbog neravnoteže između snage mišića i elastičnosti tetive. Češće se javlja kod osoba koje se bave aktivnostima koje uključuju trčanje, kao što su nogomet, tenis, odbojka, badminton te trčanje na srednje i duge staze. Javlja se kod osoba svih dobnih skupina, te muškarca i žena.

Liječenje ovisi o uzroku bolu te je najčešće konzervativno, a uključuje odmor, primjenu lijekova, fizikalnu terapiju, vježbe te ponekad primjenu injekcija. Kirurško liječenje je rijetko potrebno.

U ovom članku detaljno ćemo obraditi dva najčešća uzroka boli u predjelu Ahilove tetive: rupturu Ahilove tetive i tendinopatiju Ahilove tetive. Istražit ćemo simptome, način postavljanja dijagnoze te mogućnosti liječenja. Cilj mi je pružiti znanje koje će Vam pomoći boljem razumijevanju ovog stanja te pomoći u oporavku.

Ahilova tetiva – funkcija i građa

Ahilova tetiva, najjača je tetiva u ljudskom tijelu, igra ključnu ulogu u prijenosu snage iz mišića lista na petnu kost, omogućujući stabilnost i pokretljivost u svakodnevnim aktivnostima i sportskim naporima.

Ahilova tetiva – anatomija

Ahilova tetiva, smještena je na stražnjoj strani donjeg dijela potkoljenice. Povezuje mišiće gastrocnemius i soleus sa stražnjim dijelom petne kosti (kalkaneus). Ahilova tetiva počinje se formirati blizu sredine lista, postupno prikupljajući mišićna vlakna, posebno od mišića soleusa, kako se spušta prema dolje. Postupno se sužava prema dolje dok se ne umetne na srednji dio stražnjeg dijela petne kosti.

  • Najuži dio tetive smješten je na oko 4cm od samog hvatišta dok je tetiva na samom hvatištu za petnu kost nešto proširena.
  • Ahilova tetiva nema klasičnu ovojnicu već je oblaže tanka opna koju nazivamo paratenon. Sa stražnje strane pokrivena je fascijom i kožom.
  • Tetiva je vidljiva na površini tijela iznad petne kosti.
  • Bursa (sluzna vreća) razdvaja tetivu od gornjeg dijela petne kosti. Ahilova tetiva je s prednje strane slojem masnog tkiva odvojena od dubokog sloja mišića što joj skupa sa sluznom vrećom omogućava lakše klizanje prilikom pokreta.
  • Ahilova tetiva dugačka je otprilike 15 cm, široka prosječno oko 6cm na hvatištu te oko 2cm u najužem dijelu te debela oko 8mm.
  • Opskrba krvlju je oskudna
Ahilova tetiva_ građa ahilove tetive i mišića potkoljenice_ 3D model
Ahilova tetiva: Anatomija
Ahilova tetiva_prikaz stopala, površinska anatomija
Ahilova tetiva: Prikaz površinske anatomije

Funkcija Ahilove tetive

Ahilova tetiva ima ključnu ulogu u pokretu stopala.

  • Kontrakcijom mišića soleusa i gastrocnemijusa omogućuje podizanje pete s tla tj. podizanje na prste. Također pridonosi stabilnosti gležnja tijekom hodanja, trčanja i skakanja.
  • Ahilova tetiva također sudjeluje u apsorpciji udaraca i održavanju ravnoteže tijekom različitih fizičkih aktivnosti.
  • Zanimljiv je podatak da je Ahilova tetiva sposobna izdržati značajna opterećenja, čak do 3.9 puta tjelesne težine pri hodanju i 7.7 puta tjelesne težine pri trčanju.

Bol u Ahilovoj tetivi: koji su najčešći uzroci?

Bol u Ahilovoj tetivi može biti uzrokovana raznim stanjima međutim daleko najčešći su:

  1. Akutna ruptura (puknuće) Ahilove tetive. Označava naglo nastalo potpuno ili djelomično pucanje tetive koje nastaje kada se tetiva istegne izvan svog kapaciteta istezanja.
  2. Tendinopatija Ahilove tetive. Skupni je naziv koji označava bol, oteklinu i disfunkciju tetive. Pod sobom ovaj pojam obuhvaća pojmove ‘tendinitis’ ili ‘tendonitis’ – upala Ahilove tetive te “tendinoza“.
    • Upala Ahilove tetive (tendinitis Ahilove tetive): Nastaje akutno nakon ozljede ili naglog preopterećenja. Možemo je smatrati početnim stadijem tendinopatije.
    • Tendinoza: Kronično (dugotrajno) stanje nastalo uslijed prenaprezanja tetive koje uzrokuje slabost i degeneraciju Ahilove tetive. Tendinoza je također praćena boli i oteklinom. Možemo ju smatrati poodmaklim stadijem tendinopatije gdje dolazi do promjena u samoj strukturi tetive.

Glavna razlika između navedenih stanja je da akutna ruptura Ahilove tetive nastaje naglo tijekom neke fizičke aktivnosti dok tendinopatija nastaje postupno uslijed kroničnog preopterećenja tetive.

U daljnjem tekstu ćemo detaljno opisati dva navedena stanja s većim naglaskom na tendinopatiju Ahilove tetive.

1. Akutna ruptura (puknuće) Ahilove tetive

Ruptura Ahilove tetive je medicinski naziv za puknuće Ahilove tetive koje može biti djelomično ili potpuno. To je najčešća ruptura tetive u donjim ekstremitetima. Ozljede Ahilove tetive pretežno se javljaju kod osoba koje se povremeno bave tjelesnim aktivnostima, često nazvanim “vikend sportašima”. Najčešće se događaju tijekom igranja nogometa, reketnih sportova ili košarke. Ozljeda se najčešće javlja kod odraslih osoba u trećem do petom desetljeću života. Akutne rupture često se manifestiraju naglom pojavom boli uz “pucanje” ili zvučni “pop” koji se čuje na mjestu ozljede. Pacijenti mogu opisati osjećaj kao da su udareni u donji dio noge. Ozljeda uzrokuje značajnu bol i ograničenje kretanja.

Ruptura Ahilove tetive, shematski prikaz na modelu
Ruptura Ahilove tetive – shematski prikaz

Zašto nastaje ozljeda Ahilove tetive?

Tri su najčešće situacije koje dovode do ozljede Ahilove tetive.

  • Snažna plantarna fleksija. Plantarna fleksija označava pokret stopala prema dolje čime se aktivira mišić, a tetiva skraćuje. Ahilova tetiva najčešće puca prilikom bavljenja sportovima gdje je potrebno snažno odgurnuti se stopalom. Primjeri uključuju nogomet, gimnastiku, trčanje, košarku i tenis.
  • Pretjerana dorzifleksija. Dorzifleksija označava pokret stopala prema gore pri čemu dolazi do istezanja tetive. Rupturu Ahilove tetive može uzrokovati ozljeda uslijed pada ili doskoka kada je stopalo naglo prisiljeno u položaj usmjeren prema gore, što prekomjerno rasteže tetivu.
  • Direktna trauma. Rjeđe, Ahilova tetiva može biti ozlijeđena izravnom traumom, poput dubokog reza preko tetive ili kod direktnog udarca tupim predmetom.

Ahilova tetiva obično puca 2 do 6 cm iznad hvatišta za petnu kost. To je područje posebno osjetljivo na ozljede iz dva razloga. Na tom mjestu vlakna tetive naglo mijenjanju smjer, a opskrba krvlju u tom području tetive je smanjena.

Rizični faktori za nastanak puknuća Ahilove tetive

Određeni čimbenici koji utječu na građu tetive i opterećenje same tetive dovode do povećanog rizika za nastanak rupture Ahilove tetive:

  • Starenje. Veća životna dob je jedan od faktora rizika za rupturu Ahilove tetive. Kako ljudi stare, tetiva postaje manje elastična i gubi na snazi te je zbog toga sklonija ozljedama. Osim toga, proces starenja može dovesti do smanjenja opskrbe krvlju u tetivi, što dodatno povećava rizik od rupture.
  • Tendinopatija. Tendinopatija je pojam koji označava bol, oteklinu i disfunkciju tetive koji nastaje zbog prenaprezanja. U podlozi je degeneracija tetive gdje uslijed poremećenog cijeljenja nastaju mikro-pukotine u građi tetive. Povećava se sadržaj vode i gubi se organizacija kolagenih vlakana. Zbog navedenih promjena tetiva postaje manje otporna na opterećenje i lakše dolazi do pucanja.
  • nedovoljno zagrijavanje prije vježbanja
  • iznenadno povećanje količine ili intenziteta vježbanja
  • uzimanje kortikosteroida i određenih antibiotika
  • određena zdravstvena stanja, uključujući giht, reumatoidni artritis, dijabetes i kroničnu bubrežnu bolest

Simptomi

Kod puknuća Ahilove tetive, pacijenti najčešće osjete iznenadnu, oštru i jaku bol u Ahilovoj tetivi i stražnjem dijelu noge. Može vam se činiti kao da ste dobili udarac u stražnji dio noge. Ponekad je moguće čuti zvuk pucanja ili pucketanja kada se dogodi ruptura. Nakon intenzivne oštre boli, obično slijedi tupa bol u Ahilovoj tetivi koja je manje intenzivna. U rijetkim slučajevima pucanje Ahilove tetive može biti i bezbolno.

Uz navede simptome najčešće se pojavljuje i :

  • oteklina u listu i oko gležnja ponekad uz stvaranje potkožnog hematoma (krvnog podljeva)
  • poteškoće s hodanjem – nemogućnost oslonca punom težinom na ozlijeđenu nogu te poteškoće kod stajanja na prstima

Ako sumnjate da imate rupturu Ahilove tetive, javite se u najbližu hitnu službu kako bi se potvrdila dijagnoza i što prije započelo liječenje.

Ahilova tetiva – postavljanje dijagnoze u slučaju rupture

Tijekom pregleda radi sumnje na rupturu Ahilove tetive liječnik će pokušati saznati informacije o tome kako se dogodila ozljeda. Također je bitan kontekst, koliko često se osoba bavi sportom (rekreativac ili profesionalac) te informacije o prethodnim ozljedama. Postoje li neki rizični čimbenici za rupturu tetive npr. druge kronične bolesti, prethodna upala Ahilove tetive, uzimanje antibiotika ili kortikosteroida.

Nakon anamneze slijedi klinički pregled koji je vrlo bitan za postavljanje dijagnoze pri čemu se najčešće opaža slijedeće:

  • slabost pokreta plantarne fleksije (savijanja stopala prema dolje) i nemogućnost stajanja na prstima
  • obično se vidi modrica ili oteklina oko gležnja
  • kada pacijent leži potrbuške sa stopalima preko ruba kreveta često se može vidjeti gubitak konture Ahilove tetive na koži
  • pod prstima se često može osjetiti udubljenje ili rupa u tetivi što je znak prekida kontinuiteta tetive
  • Pozitivan Thompsonov znak. Tijekom testa, pacijent leži na trbuhu sa stopalima preko ruba stola ili kreveta. Liječnik nježno stisne srednji dio pacijentovog lista. Ako se stopalo ne pomiče ili se ne savija prema dolje, to može ukazivati na puknuće Ahilove tetive. Ako je test pozitivan vjerojatnost za rupturu Ahilove tetive vrlo je velika.
Ruptura Ahilove tetive; prikaz bolesnika koju leži potrbuške gdje je vidljiv gubitak konture Ahilove tetive
Ahilova tetiva ruptura: Na slici je vidljiv gubitak konture Ahilove tetive

Klinički pregled i anamneza najčešće su dovoljni za postavljanje ispravne dijagnoze. U slučaju traume preporuča se učiniti rendgen potkoljenice i gležnja kako bi se isključila fraktura (prijelom) kosti. Klinički pregled je potrebno nadopuniti drugim pretragama, ultrazvuk ili magnetska rezonanca (MR) ako postoji dvojba oko dijagnoze.

  • Ultrazvuk (UZV). Ultrazvuk je relativno jeftina, brza, dostupna i neškodljiva metoda za pregled mekih tkiva. S velikom točnošću može odrediti stupanj, veličinu i mjesto puknuća Ahilove tetive.
  • Magnetska rezonanca (MR) odlična je za prikaz mekih tkiva međutim radi cijene usluge i dostupnosti ultrazvuka rijetko je potreba kod rupture Ahilove tetive.
Ultrazvučni prikaz rupture Ahilove tetive
Ruptura Ahilove tetive – ultrazvučni prikaz; ljubaznošću Maulik S Patela, Radiopaedia.org. Slučaj broj rID: 85306
Ultrazvučni prikaz puknuća Ahilove tetive
Ruptura Ahilove tetive – ultrazvučni prikaz; ljubaznošću Abdulmajid Bawazeera, Radiopaedia.org. Slučaj broj rID: 67574

Ruptura Ahilove tetive – liječenje

Liječenje rupture Ahilove tetive može biti konzervativno (ne-operativno) ili kirurško. Još uvijek postoji rasprava o potencijalnim prednostima i rizicima kirurškog liječenja kod puknuća Ahilove tetive. Odluka o načinu liječenja ovisi o nekoliko stvari, uključujući:

  • dob pacijenta
  • opće zdravlje
  • razinu tjelesne aktivnosti

Dobri funkcionalni rezultati i zadovoljstvo pacijenata su se pokazali i s operativnim i neoperativnim načinom liječenja. Povijesno gledano, konzervativno liječenje imalo je višu stopu ponovnog pucanja tetive u usporedbi s kirurškim intervencijama. Međutim, s napretkom rehabilitacijskih programa, razlika u stopama ponovnog pucanja između dvije vrste liječenja znatno je manja. Kod operativnog liječenja veći je postotak komplikacija kao što su dehiscencija rane i infekcija.

Konzervativno liječenje

Konzervativno (nekirurško) liječenje se preporučuje kod:

  • starijih bolesnika
  • osoba s drugim zdravstvenim poteškoćama (šećerna bolest, kronična bubrežna bolest, ateroskleroza..)
  • osoba koje nisu pretjerano fizički aktivne (sjedilački način života)

Konzervativno liječenje uključuje nošenje gipsa ili posebne ortoze za potporu donjem dijelu noge dok se tetiva ne oporavi i zacijeli. Gips i ortoza postavljaju se iz početka u položaj sa savijenim stopalom prema dolje kako bi se rubovi tetive približili i bolje zarasli. Vremenom se sve više povećava kut stopala, tj. pregibanje stopala prema gore. Za kontrolu boli i otekline vrijede opće preporuke RICE: noga na povišeno, odmor, hladni oblozi te po potrebi lijekovi protiv bolova.

Cijeljenje tetive je podjednako uspješno bez obzira koristi li se konzervativni ili operativni pristup.

Kirurško liječenje (operacija Ahilove tetive)

Operacija Ahilove tetive se preporučuje kod:

  • mladih i aktivnih osoba
  • sportaša koji se natječu
  • ako je došlo do odgode u liječenju puknuća tetive
  • ako ste već prethodno imali puknuće Ahilove tetive

Postoje različite vrste operacija za liječenje ozljede Ahilove tetive, ali sve uključuju spajanje pokidanih krajeva tetive.

  • klasična otvorena operacija, koja uključuje rez na gležnju kako bi se popravila tetiva.
  • endoskopska (minimalno invazivna) operacija, pri kojoj će kirurg napraviti manje rezove te ući s kamerom i posebnim instrumentima do tetive i izvršiti popravak.

Operacija, iako poslije nosi manji rizik za ponovo puknuće Ahilove tetive ima veći rizik od komplikacija, uključujući infekciju rane i razvoj ožiljnog tkiva. Rizik od ovih komplikacija može biti manji kod endoskopske operacije.

Nakon operacije također je potrebno kao i kod klasičnog liječenja nošenje gipsa ili ortoze.

Ahilova tetiva, oporavak i rehabilitacija

Za većinu pacijenata bez obzira na metodu liječenja prognoza je izvrsna. Bez obzira na tip liječenja, kirurški ili konzervativn,i rehabilitacija je nužna u fazi oporavka kako bi se vratila snaga mišića i opseg pokreta.

Nošenje ortoze ili gipsa

Nošenje gipsa ili ortoze je nužno kako bi se približili krajevi tetive i osiguralo cijeljenje. Također ima svrhu spriječiti pretjerano istezanje tetive koja nije u potpunosti zarasla. Kod postavljanja gipsa ili ortoze gležanj se fiksira u položaju plantarne fleksije različitog stupnja. Preporučuje se različito trajanje nošenja ortoze/ gipsa ovisno o vrsti liječenja:

  • konzervativno liječenje 3-9 tjedana
  • kirurško liječenje 2-4 tjedna

Rehabilitacija

Cilj rehabilitacije nakon rupture Ahilove tetive je vratiti punu funkcionalnost, snagu i pokretljivost ozlijeđene tetive i okolnih mišića, uz sprečavanje ponovnih ozljeda.

  • Konzervativno liječenje. Prva 2 tjedna potrebno je mirovanje te oslonac na nogu nije dopušten. Od Drugog do 4 tjedna dozvoljeno je hodanje uz pomoć dvije dolakatne štake, nošenje gipsa ili ortoze uz oslonac na nogu od 25% vlastite težine. Ovom periodu može se započeti i fizikalna terapija koja se sastoji od fizikalnih procedura za smanjenje boli i poticanje cijeljenja kao i vježbi. Vježbe su vrlo važan faktor u oporavku nakon ozljede Ahilove tetive. U ranoj fazi izvode se vježbe opsega pokreta stopala i snaženje mišićnih skupina natkoljenica i kukova. Od četvrtog tjedna dozvoljeno je puno opterećenje na nogu, a nakon osmog tjedna i skidanje gipsa ili ortoze. Nakon skidanja gipsa moguće je povećati intenzitet vježbi koji se fokusira na vraćanje prijašnje snage i gibljivosti mišića lista i potkoljenice.
  • Operacija Ahilove tetive. Tijek rehabilitacije je sličan kao i kod neoperativnog liječenja s razlikom što se imobilizacija nakon operacije preporuča do 4 tjedna. Primjenjuju se ista pravila i principi kao i kod neoperativnog liječenja.

Do 6 mjeseci nakon ozljede primjenjuju se vježbe nižeg intezniteta, a nakon 6 mjeseci vježbe visokog intenziteta u svrhu povratka sportskoj aktivnosti.

Oporavak nakon rupture Ahilove tetive i povratak sportu

Vrijeme oporavka nakon rupture Ahilove tetive je slično bez obzira na to jeste li imali operaciju ili ne. Možete očekivati povratak normalnim aktivnostima, uključujući sportove niskog intenziteta, unutar četiri do šest mjeseci, bez obzira na vrstu liječenja. No, povratak sportovima visokog intenziteta poput nogometa, skvoša ili tenisa može potrajati duže.

Većina ljudi može se vratiti na vrstu aktivnosti koju su radili prije ozljede. Kod profesionalnih sportaša, ipak mogu postojati određena ograničenja.

Može proći godina ili više da se profesionalni sportaši vrate na prethodnu razinu performansi.

Vjerojatno ćete trebati uzeti bolovanje na poslu kako bi se tetiva u potpunosti oporavila. Koliko dugo će trajati bolovanje ovisit će o različitim čimbenicima, uključujući vrstu tretmana koji ste imali, mobilnost prije ozljede, vrstu posla kojim se bavite i eventualna ograničenja na radnom mjestu. Valja se pripremiti da vjerojatno nećete moći voziti automobil tri mjeseca.

2. Tendinopatija Ahilove tetive (upala Ahilove tetive ili tendinitis Ahilove tetive)

Tendinopatija Ahilove tetive je sindrom prenaprezanja sustava za kretanje (engl. overuse injury) koji se očituje bolnošću i oteklinom u Ahilovoj tetivi i/ili oko nje. Ranije se smatralo da je upala glavni uzrok razvoja sindroma prenaprezanja, stoga se ustalio naziv tendinitis Ahilove tetive. Termin tendinitis je isto što i upala Ahilove tetive. Istraživanja provedena posljednjih dvadesetak godina jasno ukazuju da nije riječ o upalnom, već o degenerativnom oštećenju tetive. Stoga se danas preporučuje koristiti naziv tendinopatija Ahilove tetive.

Tendinopatije su jedna od najčešćih ortopedskih bolesti, a Ahilova tetiva je najčešće zahvaćena tetiva, i odgovorna za 20% svih povreda tetiva. Tendinitis Ahilove tetive viđamo sve češće zadnjih 30-40 godina. Razlog tomu je pojačano sudjelovanje ljudi u sportskim aktivnostima, naročito u starijoj dobi. Tendinopatiju Ahilove tetive viđamo češće kod rekreativnih ili profesionalnih sportaša koji trče ili skaču. Međutim u jedne trećine slučajeva tendinopatiju viđamo kod ljudi koji se ne bave fizičkom aktivnosti i obično su srednje dobi s povećane tjelesne težine.

Prema lokaciji razlikujemo 2 vrste tendinopatija Ahilove tetive. Insercija Ahilove tetive u prijevodu znači hvatiše Ahilove tetive za petnu kost. Stoga s obzirom na inserciju (hvatište) postoji insercijska i neinsercijska Tendinopatija Ahilove tetive.

  • Insercijska tendinopatija. Promjene i bol u tetivi nastaju na samom hvatištu Ahilove tetive za petnu kost i na području tetive do 2cm od hvatišta. Insercijska tendinopatija Ahilove tetive je često praćena stvaranjem kalcifikata, koštanih “trnova” na hvatištu Ahilove tetive za petnu kost.
  • Neinsercijska tendinopatija. Promjene nastaju na području tetive koje je 2-6 cm udaljeno od hvatišta za petnu kost. Neinsercijska tendinopatija je 2 puta češća od insercijske.

Insercijska i neinsercijska tendinopatija Ahilove tetive

Ahilova tetiva - prikaz insercijske i neinsercijske tendinopatije Ahilove tetive

Što uzrokuje tendinitis Ahilove tetive?

Tendinitis Ahilove tetive svrstavamo u sindrome prenaprezanja što znači da nastaje uslijed prevelikog opterećenja na tetivu što se događa najčešće u sportskim aktivnostima. Tendinopatija se može promatrati kao neuspjeh prilagodbe Ahilove tetive na opterećenje pri čemu nastaje neravnoteža između razgradnje i sinteze staničnog matriksa. Što je uzrok tendinopatije kod neaktivnih osoba nije u potpunosti jasno. Pretpostavlja se da kod neaktivnosti dolazi do degradacije tetive i gubitka čvrstoće tetive što onda i pri manjim aktivnostima može dovesti do oštećenja tetive. Na staničnoj razini u tetivi dolazi do povećanog
stvaranja malih pukotina koje koje nepotpuno cijele. Povećava se broj i aktivnost stanica u i/ili oko tetive, povećava se količina izvanstaničnog matriksa, dolazi do gubitka orijentacije kolagenskih vlakana te pojave neovaskularizacije (stvaranje novih krvnih žila). Urastanje krvnih žila u tetivu je praćeno i urastanjem sitnih živaca koje se smatra glavnim “krivcem” za izazivanje boli kod tendinopatija. Navedene promjene remete građu tetive i ona postaje slabija i podložnija oštećenjima.

Osim preopterećenja i neaktivnosti postoje i drugi faktori koji mogu dovesti do tendinopatije Ahilove tetive, a dijelimo ih na unutarnje i vanjske. Unutarnji faktori su vezani za pojedinu osobu, a vanjski su okolišni čimbenici.

UNUTARNJI ČIMBENICI

  • OPĆI ČIMBENICI
    • muški spol
    • životna dob između 30 i 50 godina
    • prekomjerna tjelesna težina
  • ANATOMSKE ZNAČAJKE DONJEG EKSTREMITETA
    • prekomjerna pronacija stopala tijekom hoda i/ili trčanja
    • smanjena fleksibilnost m. triceps surae i/ili mišića stražnje skupine natkoljenice
    • varus ili valgus stopala
    • pes planus / pes cavus
    • varus ili valgus koljena
    • razlika u duljini nogu
    • smanjena dorzalna fleksija gležnja
  • GENETSKA PREDISPOZICIJA
  • KRONIČNE BOLESTI
    • reumatoidni artritis
    • seronegativne artropatije (npr. ankilozantni spondilitis, psorijatična
      artropatija)
    • nasljedne bolesti vezivnog tkiva (npr. Marfanov sindrom)
  • PRETHODNE OZLJEDE
    • nestabilnost gležnja

VANJSKI ČIMBENICI

  • OBUĆA
    • neadekvatna sportska obuća
    • istrošena sportska obuća
  • POGREŠKE U TRENINGU
    • nagle promjene u trajanju i/ili učestalosti treninga
    • neadekvatno zagrijavanje prije sportske aktivnosti
    • prerani i/ili prebrzi povratak sportskoj aktivnosti nakon stanke i/ili ozljede
  • PODLOGA
    • neadekvatna podloga za trčanje (npr. asfalt)
    • česte promjene podloge
    • trčanje po brdovitoj konfiguraciji tla (npr. uzbrdicama i/ili nizbrdicama)
  • PRIMJENA LIJEKOVA
    • fluorokinoloni (npr. ciprofloksacin)
    • oralni kontraceptivi
    • hormonska nadomjesna terapija
    • kortikosteroidi

Upala Ahilove tetive simptomi

Tendinopatija Ahilove tetive (tendinitis Ahilove tetive) može uzrokovati nekoliko simptoma:

  • bol u peti – Isprva se bol javlja nakon aktivnosti i blagog je intenziteta te nestaje nakon kratkotrajnog odmora. Kasnije se bol u Ahilovoj tetivi javlja i tijekom aktivnosti i jačeg je intenziteta te može prisiliti osobu na prekid aktivnosti. U krajnjem stadiju bol u peti može ometati i uobičajene dnevne aktivnosti.
  • ukočenost tetive – često je najgora ujutro ili nakon dužeg odmora danju
  • oteklina na stražnjem dijelu gležnja – može se pojaviti kvrga na samom hvatištu ili nekoliko centimetara iznad hvatišta tetive koja je obično bolna na dodir
  • bolna osjetljivost na dodir tetive
  • škripanje ili osjećaj pucketanja (krepitacija) pri pomicanju gležnja

Ako osjetite iznenadnu bol u peti ili listu, to bi moglo značiti da imate akutnu rupturu tetive. Možda ćete čuti ili osjetiti pucanje tetive te možete imati poteškoća s osloncem na ozlijeđenu nogu. Ako se to dogodi, hitno potražite medicinsku pomoć.

Postavljanje dijagnoze tendinopatije Ahilove tetive

Za postavljanje dijagnoze najvažniji su temeljita anamneza i klinički pregled. Tijekom uzimanja anamneze liječnik će pokušati dobiti podatke o sportskoj aktivnosti te o eventualnim promjenama u svakodnevnim aktivnostima. Također je važno dobiti podatke o drugim ozljedama sustava za kretanje, naročito u području gležnja te o uzimanju lijekova, antibiotika ili kortikosteroida.

Pri pregledu će liječnik pokušati ustanoviti postoji li nepravilnost u položaju ili građi kuka, koljena ili gležnja koji bi mogli dovesti do ovog problema. Također će se ispitati postoji li odstupanje u snazi ili pokretljivosti gležnja. Posebna pažnja će se obratiti na sljedeće:

  • Oteklina ili “kvrga” duž Ahilove tetive ili na stražnjem dijelu pete
  • Koštane izrasline ili bol u donjem dijelu tetive na stražnjem dijelu pete (insercijska tendinopatija)
  • Bol u sredini tetive (neinsercijska tendinopatija)
  • Bol u peti pri istezanju lista
  • Ograničen opseg pokreta u gležnju

Dijagnoza tendinopatije Ahilove tetive s dosta velikom točnošću se može postaviti nakon temeljite anamneze i kliničkog pregleda. Da bi se potvrdila dijagnoza te objektivno prikazala opsežnost promjena same tetive ponekad je potrebno klinički pregled nadopuniti drugim pretragama.

Ultrazvuk Ahilove tetive

Ultrazvuk se često koristi u dijagnostici tendinopatije Ahilove tetive jer omogućuje detaljan pregled strukture tetive. Ova neinvazivna metoda može pokazati promjene u tetivi, kao što su zadebljanja, puknuća, prisutnost koštanih izraslina i neovaskularizaciju (urastanje krvnih žila u tetivu). Ultrazvuk također može pomoći u procjeni ozbiljnosti oštećenja i praćenju napretka liječenja. Vrlo je korisna metoda za vizualno vođenje injekcije pri liječenju.

Rendgen

Rendgenom stopala i petne kosti može se otkriti kalcifikacija na mjestu umetanja tetive ili koštane izbočine u gornjem dijelu petne kosti. Također, rendgenske snimke su korisne za isključivanje patoloških koštanih tumora. Koštani izdanci često nastaju kao rezultat pojačanog mehaničkog stresa na tetivu, posebno na mjestu gdje se tetiva pričvršćuje za kost (insercijska tendinopatija). Ovi izdanci mogu iritirati tetivu i okolna tkiva. Koštani izdanci su često prisutni kod pacijenata s dugotrajnom ili teškom tendinopatijom, naročito kod starijih osoba. Kod većine osoba sama prisutnost koštanih izdanaka nije odgovorna za bol već je to degeneracija tetive.

Ahilova tetiva - insercijska tendinopatija - ultrazvučni prikaz gdje je vidljiv koštani izdanak na hvatištu Ahilove tetive i neovaskularizacija
Ahilova tetiva – insercijska tendinopatija, ultrazvučni prikaz; koštani izdanak i neovaskularizacija; ljubaznošću Henry Knipea, Radiopaedia.org. Iz slučaja rID: 176629
Ahilova tetiva - insercijska tendinopatija - rendgenska slika gdje je vidljiv koštani izdanak na hvatištu Ahilove tetive
Ahilova tetiva – insercijska tendinopatija, rendgenska slika; koštani izdanak na hvatištu za petnu kost; ljubaznošću Davida Cuetea, Radiopaedia.org. Iz slučaja rID: 27558

Liječenje

Liječenje tendinopatije Ahilove tetive može biti konzervativno (nekirurško) ili kirurško. Konzervativno liječenje će u većine osoba dovesti do značajnog ublažavanja tegoba, iako može proći nekoliko mjeseci da simptomi potpuno nestanu. Najuspješnije se pokazalo provođenje specijalnih vježbi za Ahilovu tetivu uz primjenu udarnog vala. Ako vježbe i udarni val ne dovedu do željenog rezultata mogu se primijeniti razne injekcijske tehnike. Čak i uz rano liječenje, bol može trajati dulje od 3 mjeseca. Kirurško liječenje je rijetko potrebno.

Glavne metode konzervativnog liječenja uključuju protuupalne lijekove protiv bolova (NSAR), prilagodbu aktivnosti, prilagodbu obuće i vježbe. Postoje određene stvari koje možete činiti i kod kuće kako bi ublažili tegobe. Ako se stanje ne popravi bit će potrebno potražiti pomoć liječnika.

Metode samopomoći

Postoji nekoliko stvari koje možete učiniti i kod kuće kako biste ublažili simptome tendinopatije Ahilove tetive:

  • Odmor, promjena i prilagodba aktivnosti. Odmorite svoju tetivu smanjenjem (ili prestankom) aktivnosti koja izaziva simptome. Ako redovito sudjelujete u fizičkoj aktivnosti visokog intenziteta (poput trčanja), prelazak na aktivnosti niskog intenziteta smanjit će opterećenje na Ahilovu tetivu. Vožnja bicikla, vježbanje na eliptičnom trenažeru i plivanje odlična su opcija vježbi niskog intenziteta koje vam mogu pomoći da ostanete aktivni. Pokušajte promijeniti podlogu na kojoj trčite naročito ako trčite po asfaltu. Izbjegavajte trčanje uzbrdo i nizbrdo dok bol potpuno ne nestane i držite se mekših površina za trčanje. Također se pobrinite da se dobro zagrijete prije aktivnosti.
  • Hladni oblozi. Primijenite hladne obloge ili led zamotan u ručnik kako biste ublažili bol i smanjili oticanje. Hladnoća uzrokuje analgeziju, smanjuje metaboličku aktivnost tetive, smanjujući izljev krvi i proteina iz kapilara nastalih uslijed ozljeda tetive.
  • Prilagodba obuće. Prilagodba obuće može značajno smanjiti opterećenje na Ahilovu tetivu i ublažiti simptome tendinopatije. Nošenje odgovarajuće obuće s dobrom potporom i ulošcima za pete s blagim povišenjem može pomoći u smanjenju stresa na tetivu.
  • Istezanje Ahilove tetive i mišića lista. Može vam pomoći i lagano istezanje Ahilove tetive i mišića lista. Detaljnije o vježbama istezanja u sljedećem poglavlju.

Lijekovi

Najčešće se primjenju nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) koji imaju analgetsko i protuupalno djelovanje. Iako se tendinopatije ne smatraju klasičnim upalnim stanjima NSAR koristimo radi njihovog analgetskog djelovanja. Primjenu ovih lijekova treba ograničiti na najmanju učinkovitu dozu i što kraćeg vremena trajanja zbog opasnosti od nastanka nuspojava. Mogu biti korisni naročito u akutnoj fazi te mogu pomoći bezbolnijem izvođenju vježbi. Lijekovi ne smanjuju zadebljanje degenerirane tetive. Korištenje lijekova dulje od 1 mjeseca nije preporučljivo.

Vježbe za Ahilovu tetivu

U rehabilitaciji tendinopatije Ahilove tetive koristimo vježbe istezanja Ahilove tetive i mišića lista te vježbe snaženja Ahilove tetive. Vježbe snaženja smatramo temeljem konzervativnog liječenja, a sastoje se od ekscentričnih i koncentričnih vježbi. Pokazalo se da ekscentrične vježbe potiču stvaranje poprečnih veza kolagenih vlakana unutar tetive, čime se poboljšava pregradnja i čvrstoća tetive.

  • Vježbe istezanja. Pretjerana napetost i manjak fleksibilnosti Ahilove tetive i stražnje lože kao i ograničen opseg pokreta u gležnju rizični su faktor za nastanak tendinitisa Ahilove tetive. Vježba uključuje istezanje stražnjih struktura lista, uključujući mišiće gastrocnemius i soleus i Ahilovu tetivu. Vježbe istezanja potrebno je raditi svakodnevno, nekoliko puta dnevno.
Ženska osoba radi vježbe istezanja stražnje lože stojeći

VJEŽBA ISTEZANJA STRAŽNJE LOŽE STOJEĆI

UPUTE: Oslonite se rukama o zid. Na priloženoj slici je primjer kako istegnuti desnu stražnju ložu. Nogu koju istežemo postavite straga. Noga je ispružena u koljenu sa stopalom čvrsto na podlozi.

Izvođenje vježbe: Trup polako naginjemo naprijed savijajući ruke.

NAPOMENA: Ne podizati stopalo s poda. Trebate osjetiti istezanje stražnje lože.

VJEŽBA ISTEZANJA STRAŽNJE LOŽE STOJEĆI

Sjedite na pod te nogu koju istežete ispružite u koljenu u potpunosti. Prebacite ručnik preko gornjeg dijela stopala. Aktivno pokušate privlačiti stopalo sebi također privlačeći rukama. Trebate osjećati istezanje stražnje lože, a ne bol. Položaj zadržite 30-tak sekundi.

  • Vježbe snaženja. Postoje razne varijante vježbi koje se koriste za snaženje mišića lista međutim najučinkovitije su se pokazale ekscentrične vježbe i takozvane “slow heavy load” vježbe. Ekscentrična vježba se definira kao kontrakcija (stezanje) mišića dok se on produžuje. U početku vježbe treba izvoditi pod nadzorom fizioterapeuta. Kada se savladaju s terapeutom, vježbe se mogu raditi kod kuće. Ove vježbe mogu uzrokovati određenu nelagodu, ali ona ne bi smjela biti nepodnošljiva. Najpoznatiji je takozvani Alfredsonov protokol koji ćemo opisati ovdje.
Ahilova tetiva, izvođenje ekscentričnih vježbi za snaženje- protokol po Alfredsonu
Ekscentrične vježbe za Ahilovu tetivu: Alfredsonov protokol

EKSCENTRIČNE VJEŽBE ZA AHILOVU TETIVU – ALFREDSONOV PROTOKOL

Vježbe se mogu izvoditi s obje noge istovremeno ili samo s jednom nogom. U početku se preporučuje vježbu raditi s oba stopala istovremeno, a kasnije kada se poveća snaga mišića samo s jednom nogom.

IZVOĐENJE VJEŽBE: Stanite na rub stepenice ili stabilne povišene platforme, tako da je samo prednji dio stopala na stepenici. Ovaj položaj omogućit će kretanje pete gore-dolje bez udarca u stepenicu. Obavezno se držite za ogradu ili zid radi održavanja ravnoteže i sprečavanja pada.
Stanite na prste podižući pete s tla, a zatim polako spuštajte pete do najniže moguće točke. Ponavljajte ovaj pokret. Ova vježba treba se izvoditi polako i kontrolirano. Brzi pokreti mogu povećati rizik od oštećenja tetive. Kako se bol smanjuje i snaga povećava, možete povećati opterećenje tako da vježbu izvodite samo na jednoj nozi ili ako u ruku uzmete utege.

NAPUTAK: Vježbe treba izvoditi u tri serije po 15 ponavljanja, dva puta dnevno, 7 dana u tjednu tijekom 12 tjedana.

Fizikalna terapija za Ahilovu tetivu

  • Udarni val. Udarni val (shockwave therapy) je neinvazivna metoda liječenja koja koristi akustične valove visoke energije za poticanje regeneracije tkiva i smanjenje bolova. Valovi se isporučuju putem aplikatora preko kože pacijenta. Obično se primjenjuje ako nije postignut zadovoljavajući učinak nakon provedenog programa vježbanja. Udarnim valom postiže se zadovoljavajući učinak u čak 80% pacijenata. Još bolji rezultati se postižu ako se kombinira s ekscentričnim vježbama. Mehanizam djelovanja uključuje poticanje stvaranja novih krvnih žila, hiperstimulaciju živčanih završetaka i povećanje propusnosti stanica za brže cijeljenje tkiva. Udarni val za tendinitis Ahilove tetive obično se primjenjuje jednom tjedno kroz 3-5 tjedana, s poboljšanjem često vidljivim nakon drugog ili trećeg tretmana.
  • Ostale metode fizikalne terapije. U praksi se često koriste LASER i terapijski ultrazvuk koji također imaju za cilj poboljšati cijeljenje tetive i smanjiti bol. Topli oblozi se također mogu primjenjivati. Toplina opušta meka tkiva te djeluje simptomatski na ublažavanje bolova i smanjenje napetosti i krutosti Ahilove tetive.

Injekcijske tehnike

Ako nije došlo do zadovoljavajućeg ublažavanja tegoba na provedeno liječenje općim mjerama, vježbama i fizikalnom terapijom obično se pristupa liječenju raznim injekcijskim tehnikama. Najčešće koriste:

  • injekcije PRP-a (plazma bogata trombocitima)
  • hijaluronska kiselina
  • injekcije velikog volumena fiziološke otopine pod kontrolom ultrazvuka, takozvani HVIGI postupak

Iako se injekcije kortikosteroida koriste u liječenju drugih ozljeda i stanja, davanje injekcija u Ahilovu tetivu se ne preporučuje jer može uzrokovati pucanje tetive. Istraživanja su pokazala značajno smanjenje snage tetive nakon injekcije kortikosteroida.

  • Plazma bogata trombocitima (PRP) – PRP tretman. Terapija plazmom bogatom trombocitima (platelet-rich plasma – PRP) je novija opcija za liječenje upale Ahilove tetive. Spada u domenu regenerativne medicine. Podrazumijeva injekciju koncentrirane otopine pacijentovih vlastitih trombocita u predio Ahilove tetive. PRP ima potencijal za poticanje zacjeljivanja tkiva i smanjenje upale. PRP tretman se obično primjenjuje pod kontrolom ultrazvuka, ukupno 3 puta u razmaku od tjedan dana. Iako se široko upotrebljava nema čvrstih znanstvenih dokaza o učinkovitosti za tendinitis Ahilove tetive.
  • HVIGI (High volume image guided injections). Ovo je relativno nova i obećavajuća metoda liječenja za tendinitis Ahilove tetive, naročito u kroničnom stadiju. Pod kontrolom ultrazvuka u međuprostor između Ahilove tetive i masnog tkiva ubrizgava oko 50ml mješavine fiziološke otopine i lokalnog anestetika. Ova tehnika ima za cilj uništiti abnormalne krvne žile i živčane završetke koji su urasli u tetivu zbog degeneracije. Ovo često rezultira značajnim smanjenjem boli, omogućujući pacijentima provoditi program rehabilitacije. Ovaj postupak nije lijek, stoga mora biti uparen sa sveobuhvatnim fizioterapijskim programom kako bi se pacijentu koji pati od tendinopatije dala najbolja šansa za uspjeh.
  • Hijaluronska kiselina. Također novija metoda liječenja tendinoaptije Ahilove tetive. Hijaluronska kiselina je prirodna želationozna supstanca koja se nalazi u vezivnom tkivu, koži i zglobovima. Uloga joj je zadržavanje vode u tkivima (hidratacija) što smanjuje trenje pri pokretu zgloba i tetiva te čini tkiva elastičnima. Primjenjuje se putem injekcije uz vođenje ultrazvukom uz samu tetivu. Primjena hijaluronske kiseline se pokazala sigurna i dobro podnošljiva. Smanjuje bol i poboljšava funkciju te pozitivno utječe na strukturi tetive i neovaskularizaciju. Trajanje učinka injekcije hijaluronske kiseline se procjenjuje na oko 6 mjeseci.

Kirurško liječenje

Kod većine ljudi s tendinopatijom Ahilove tetive operativno liječenje nije potrebno. Operativno liječenje se može razmotriti kao opcija ako unatoč pravilnom konzervativnom liječenju kroz 6 mjeseci stanje nije zadovoljavajuće za pacijenta.

Operacija uključuje uklanjanje oštećenih dijelova tetive, čišćenje tkiva oko tetive ili odvajanje tetive od hvatišta i čišćenje hvatišta na petnoj kosti. Zadnji postupak se koristi kod insercijske tendinopatije.

Proces oporavka nakon operacije može biti dugotrajan i zahtijeva strogi program rehabilitacije kako bi se povratila funkcija tetive i smanjio rizik od ponovnog ozljeđivanja. Iako operacija može značajno poboljšati simptome, postoji rizik od komplikacija, uključujući infekcije, ožiljke i nepotpun oporavak funkcije tetive. Stoga, pažljiva procjena i priprema s iskusnim ortopedom ključni su za postizanje najboljih rezultata.

Može li se prevenirati upala Ahilove tetive?

Postoji nekoliko stvari koje možete učiniti kako biste spriječili tendinopatiju Ahilove tetive:

  • Nosite odgovarajuće i udobne tenisice za trčanje i druge sportske aktivnosti.
  • Ograničite ponavljajuće pokrete koji opterećuju vašu tetivu.
  • Postupno započinjite nove aktivnosti. Trebate polako povećavati intenzitet i trajanje svojih aktivnosti tijekom vremena.
  • Dobro se zagrijte prije nego što počnete vježbati i istegnite svoje mišiće lista nakon vježbanja.
  • Ako imate zdravstvene probleme koji su rizični faktor za razvoj tendinopatije, pobrinite se da se pravilno liječe.
  • Težite održavanju zdrave tjelesne težine jer prekomjerna težina može povećati rizik od upale Ahilove tetive.
  • Nošenje specijalnih uložaka u obući može pomoći ako postoji problem s oblikom vašeg stopala ili načinom hoda.

Najčešće postavljena pitanja

Koliko dugo mogu trajati simptomi kod tendinopatije Ahilove tetive?

Može potrajati tjednima, pa čak i mjesecima do smirivanja tegoba. Kod većine ljudi, bol i pokretljivost se poboljšavaju nakon otprilike 12 tjedana ukoliko se primjenjuje pravilno liječenje.

Tendinopatija, tendinitis (upala Ahilove tetive), tendinoza: koja je razlika?

Tendinopatija:

  • Opći pojam koji se koristi za opisivanje bolesti ili poremećaja tetive.
  • Obuhvaća i tendinitis i tendinozu.
  • Koristi se za opisivanje simptoma boli i disfunkcije tetive bez specificiranja uzroka.

Tendinitis:

  • Odnosi se na upalu tetive.
  • Obično je rezultat akutne ozljede ili prekomjerne upotrebe.
  • Simptomi uključuju bol, oticanje i toplinu oko zahvaćenog područja.
  • Liječenje uključuje odmor, led, protuupalne lijekove i fizikalnu terapiju.

Tendinoza:

  • Degenerativno stanje tetive koje nastaje uslijed kroničnog preopterećenja.
  • Karakterizira ga oštećenje kolagenskih vlakana unutar tetive, bez prisutnosti upale.
  • Simptomi uključuju bol, smanjenu snagu i krutost tetive.
  • Liječenje uključuje ekscentrične vježbe, fizikalnu terapiju i, u nekim slučajevima, intervencije poput terapije udarnim valovima ili injekcija.

Upala Ahilove tetive prirodno liječenje – što pomaže?

Ranije smo naveli metode samopomoći koje možete primjenjivati kod kuće za ublažavanje tegoba tendinopatije Ahilove tetive.

  • Odmor, promjena i prilagodba aktivnosti
  • Hladni oblozi
  • Prilagodba obuće
  • Istezanje Ahilove tetive i mišića lista

Detaljnije o metodama samopomoći pročitajte ovdje.

Postoji li neka krema za Ahilovu tetivu?

Možete primjenjivati lokalne pripravke u obliku komercijalnih gelova i krema ili pripravke iz domaće radinosti. Lokalni pripravci neće riješiti problem već djeluju simptomatski na ublažavanje tegoba. Neke od lokalnih pripravaka nabrojat ćemo ovdje:

  1. Protuupalni gelovi i kreme: Ovi proizvodi često sadrže nesteroidne protuupalne lijekove (NSAR) poput ibuprofena ili diklofenaka. Pomažu smanjiti upalu i bol kada se nanesu izravno na zahvaćeno područje.
  2. Kapsaicinska krema: Dobivena iz čili papričica, kapsaicinska krema može pomoći smanjiti bol smanjujući količinu supstance P, kemikalije u tijelu koja prenosi bolne signale.
  3. Eterična ulja i biljne kreme: Nekim pacijentima pomaže korištenje krema koje sadrže eterična ulja poput paprene metvice, eukaliptusa ili arnike. Ove kreme mogu pružiti osjećaj hlađenja i smanjiti nelagodu.
  4. Krioterapijski gelovi: Ovi gelovi pružaju efekt hlađenja i mogu pomoći “umrtviti” područje, smanjujući bol i oticanje.
Blog Post
IZVORI

Medina Pabón MA, Naqvi U. Achilles Tendinopathy. StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Updated 2023 Aug 17.

Tarantino D, Mottola R, Resta G, Gnasso R, Palermi S, Corrado B, Sirico F, Ruosi C, Aicale R. Achilles Tendinopathy Pathogenesis and Management: A Narrative Review. Int J Environ Res Public Health. 2023 Aug 30;20(17):6681. PMID: 37681821; PMCID: PMC10487940.

Wikipedia. Achilles Tendon.

Del Buono A, Chan O, Maffulli N. Achilles tendon: functional anatomy and novel emerging models of imaging classification. Int Orthop. 2013 Apr;37(4):715-21. PMID: 23254856; PMCID: PMC3609991.

Shamrock AG, Dreyer MA, Varacallo M. Achilles Tendon Rupture. StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Updated 2023 Aug 17.

Loiacono C, Palermi S, Massa B, Belviso I, Romano V, Gregorio AD, Sirico F, Sacco AM. Tendinopathy: Pathophysiology, Therapeutic Options, and Role of Nutraceutics. Medicina (Kaunas). 2019 Aug 7;55(8):447. PMID: 31394838; PMCID: PMC6723894.

Beyer R, Kongsgaard M, Hougs Kjær B, Øhlenschlæger T, Kjær M, Magnusson SP. Heavy Slow Resistance Versus Eccentric Training as Treatment for Achilles Tendinopathy: A Randomized Controlled Trial. Am J Sports Med. 2015 Jul;43(7):1704-11. PMID: 26018970.

Radovanović G, Bohm S, Peper KK, Arampatzis A, Legerlotz K. Evidence-Based High-Loading Tendon Exercise for 12 Weeks Leads to Increased Tendon Stiffness and Cross-Sectional Area in Achilles Tendinopathy: A Controlled Clinical Trial. Sports Med Open. 2022 Dec 20;8(1):149. PMID: 36538166; PMCID: PMC9768072.

London Sports Physician. High Volume Injections (HVIGI).

Bojanić I, Križan S, Dimnjaković D, Janjić T, Smoljanović T. Neinsercijska tendinopatija Ahilove tetive. Medicina Fluminensis. 2013;49(2):121-135. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/103478.

autor

dr. Ivan Galić

specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, FEBPRM

dr. Ivan Galic

Ivan Galić, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Specijalizaciju fizikalne medicine i rehabilitacije stječe 2020. godine. Iste godine polaže ispit pred Odborom za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Europske Unije te stječe naslov FEBPRM (“Fellow of the European Board od Physical and Rehabilitation Medicine”). Poseban interes pokazuje za dijagnostiku, rehabilitaciju i liječenje bolnih stanja sustava za kretanje naročito u području koljena i ramena, degeneracije zglobova, tendinopatija, bolnih sindroma kralježnice. Od dijagnostičkih metoda suvereno radi dijagnostički ultrazvuk lokomotornog sustava.

Povezani članci
Istraži druge teme

autor članka

Picture of Ivan Galić, spec. fizijatar

Ivan Galić, spec. fizijatar

Ivan Galić, dr. med., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije. Specijalizaciju fizikalne medicine i rehabilitacije stječe 2020. godine. Iste godine polaže ispit pred Odborom za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Europske Unije te stječe naslov FEBPRM (“Fellow of the European Board od Physical and Rehabilitation Medicine”). Poseban interes pokazuje za dijagnostiku, rehabilitaciju i liječenje bolnih stanja sustava za kretanje naročito u području koljena i ramena, degeneracije zglobova, tendinopatija, bolnih sindroma kralježnice. Od dijagnostičkih metoda suvereno radi dijagnostički ultrazvuk lokomotornog sustava.

Povezani članci