Bolovi u koljenu s unutarnje strane česta su tegoba koja može značajno utjecati na svakodnevne aktivnosti poput hodanja, penjanja stepenicama ili sportskih aktivnosti. Iako ovakva bol u koljenu ponekad može biti posljedica privremenog prenaprezanja, u mnogim slučajevima može ukazivati na specifične probleme kao što su ozljede meniskusa, oštećenja ligamenata, burzitis ili oštećenje hrskavice (osteoartritis koljena).
U današnjem članku saznat ćete koji su najčešći uzroci boli s unutarnje strane koljena, kako prepoznati različite dijagnoze prema simptomima, te koje su terapijske mogućnosti. Pravodobno prepoznavanje uzroka ključ je za uspješno liječenje.
Koljeno: Anatomija
Kako bismo bolje razumjeli uzroke boli s unutarnje strane koljena, važno je najprije upoznati osnovne anatomske strukture koje se nalaze na tom području.
Koljeno je kompleksan zglob koji povezuje bedrenu kost (femur) s potkoljenicom koja se sastoji od dvije kosti – tibije i fibule. Krajevi svake kosti prekriveni su slojem hrskavice koja apsorbira udarce i omogućava glatko klizanje zglobnih tijela pri pokretu. Pokret u koljenu omogućuju mišići, a ligamenti koljena i tetive su odgovorni za stabilnost zgloba.
Unutarnja strana koljena (medijalna strana) obuhvaća nekoliko važnih struktura koje mogu biti izvor boli:
- Medijalni meniskus – hrskavična tvorba u obliku polumjeseca koja djeluje kao amortizer između bedrene i goljenične kosti. Ozljeda ili degeneracija medijalnog meniskusa čest je uzrok boli na unutarnjoj strani koljena.
- Medijalni kolateralni ligament (MCL) – snažan ligament koji stabilizira koljeno s unutarnje strane i sprječava otklon potkoljenice prema van. Oštećenje ili istegnuće MCL-a često uzrokuje lokaliziranu bol s unutarnje strane koljena.
- Zglobna hrskavica – pokriva krajeve kostiju u koljenu i omogućava glatko kretanje bez trenja. Kod osteoartritisa koljena dolazi do trošenja hrskavice, naročito s unutarnje strane koljena što može izazvati bol u koljenu upravo na unutarnjoj strani.
- Pes anserinus (“guščja noga”) – predstavlja mjesto gdje se tetive triju mišića (sartorius, gracilis, semitendinosus) hvataju na kost s unutarnje strane potkoljenice neposredno ispod koljena. Upala ovog područja (pes anserinus bursitis) jedan je od specifičnih izvora boli.
Svaka od ovih struktura može biti uzrok specifičnog skupa simptoma koji liječniku pomažu u određivanju pravog uzroka boli.
Zašto nastaju bolovi u koljenu s unutarnje strane: najčešći uzroci
Bolovi u koljenu s unutarnje strane mogu nastati iz više različitih razloga, ovisno o dobi, razini tjelesne aktivnosti i eventualnim ozljedama. U mlađih osoba najčešći uzroci uključuju ozljede ligamenata i meniskusa i upale tetiva. Kod starijih osoba su pak degenerativne promjene (artroza koljena i degenerativna ruptura meniskusa) daleko najčešći uzroci boli u koljenu s unutarnje strane. Prepoznavanje točnog uzroka boli ključno je za pravilno liječenje.
1. Osteoartritis koljena (artroza koljena)
Osteoartritis koljena, artroza koljena ili gonartroza je degenerativna bolest zgloba koljena koju karakterizira postupno propadanje i gubitak hrskavice koljena te upala zgloba. U kasnijem tijeku bolesti dolazi do suženja zglobnog prostora i stvaranja koštanih izraslina nazvanih osteofiti. To je najčešći oblik artritisa koljena i javlja se kod osoba starije dobi tako da se ponekad i naziva starački artritis.
Artroza koljena najčešći je uzrok bolova u koljenu kod starijih osoba (iznad 50-te godine života). Kod osteoartritisa puno češće bude zahvaćen unutarnji (medijalni) dio koljena tako da su i bolovi u koljenu s unutarnje strane puno češći.
Simptomi
Glavni simptom gonartroze je bol u koljenu koja se obično razvija postupno tijekom nekoliko mjeseci ili godina i obično je više izražena s unutarnje strane. Bol se obično izaziva i pogoršava opterećenjem koljena, hodanjem, naročito po stepenicama i uzbrdicama te klečanjem. Mirovanje obično olakšava tegobe. U kasnijim stadijima bolesti, bol u koljenu može biti prisutna i u mirovanju. Kako bolest napreduje, simptomi postaju izraženiji, javlja se ukočenost uz otežano hodanje, penjanje stepenicama i povremene “upalne epizode” s oteklinom koljena.
Dijagnoza
Dijagnoza artroze koljena postavlja se na temelju tipičnih simptoma, životne dobi pacijenta, kliničkog pregleda te rezultata slikovnih pretraga. Najčešće korištena dijagnostička metoda je rendgensko snimanje koljena, koje omogućuje procjenu stupnja razvoja osteoartritisa i prisutnih promjena na zglobnim strukturama.
Liječenje
Kod osteoartritisa koljena liječenje najčešće započinje nekirurškim metodama koje imaju cilj smanjiti bol i poboljšati funkciju zgloba. U prvoj fazi preporučuje se fizikalna terapija za jačanje mišića i poboljšanje pokretljivosti, uz primjenu analgetika za ublažavanje bolova te nošenje steznika koji stabiliziraju koljeno. Po potrebi se mogu primijeniti i injekcije kortikosteroida, hijaluronske kiseline ili krvne plazme obogaćene trombocitima (PRP), koje dodatno pomažu u smanjenju upale i tegoba.
Ako ove metode ne donesu očekivano olakšanje, a bol i ograničena pokretljivost znatno narušavaju svakodnevne aktivnosti, razmatra se kirurško rješenje. Najčešća operacija je ugradnja umjetnog zgloba koljena (totalna endoproteza), koja omogućuje značajno smanjenje boli i povratak normalnom kretanju.
Za više informacija pročitajte članak koji obrađuje temu osteoartritisa koljena: Artroza koljena: Sve što trebate znati
2. Medijalni meniskus: akutna i degenerativna ruptura meniskusa
Meniskus koljena je hrskavična struktura u obliku polumjeseca koja se nalazi između zglobnih površina femura i tibije (goljenične kosti). Postoje 2 meniskusa, medijalni meniskus koji je smješten s unutrašnje strane koljena te lateralni koji je smješten s vanjske strane koljena.
Puknuća meniskusa su među najčešćim ozljedama koljena i vrlo su čest uzrok boli u koljenu. Meniskus može puknuti zbog akutne traume ili kao rezultat degenerativnih promjena koje se razvijaju tijekom vremena. Učestalost oštećenja meniskusa povećava se s godinama, kod osoba s viškom tjelesne težine i onih s artrozom koljena.
Akutna ruptura (ozljeda) meniskusa češće se javlja kod osoba mlađih od 40 godina i često je povezana sa sportskim aktivnostima. Sportovi koji zahtijevaju brze promjene smjera ili rotacije u koljenu kao što su nogomet, rukomet, košarka i skijanje posebno su rizični za nastanak akutnih ozljeda meniska. Sportske ozljede meniskusa često su udružene s oštećenjem prednjeg križnog ligamenta (ACL).
Degenerativno puknuće meniskusa obično se viđa kod osoba starijih od 40 godina. Nastaje zbog promjena u građi meniskusa, pri čemu meniskus postaje manje elastičan, slabiji i manje otporan na mehaničko opterećenje i ozljede. Degenerativne rupture meniskusa vrlo su često povezane s osteoartritisom koljena (degenerativna bolest zgloba).
Nije potrebna velika sila za nastanak puknuća meniskusa kod osoba s degenerativnim promjenama. Nezgodno uvrtanje koljena prilikom ustajanja sa stolice može biti dovoljno za puknuće degeneriranog meniskusa. Međutim, čak polovina ozljeda meniskusa kod starijih nastaje spontano pri čemu ti pacijenti nisu svjesni nikakve ozljede.
Ozljeda meniskusa simptomi i znakovi
Glavni simptom ozljede medijalnog meniskusa su bolovi u koljenu s unutarnje strane. Kod akutnih ozljeda simptomi se javljaju odmah ili 1-3 dana nakon traumatskog događaja. Kod degenerativnih oštećenja meniskusa simptomi se najčešće javljaju postupno bez jasnog podatka o traumi.
Uz bol često se javlja i oteklina koljena koja se pogoršava opterećenjem koljena. Osobe s oštećenjem meniskusa također mogu imati mehaničke simptome poput preskakanja, škljocanja, blokiranja ili nestabilnosti koljena. Dio oštećenog meniskusa se može odvojiti od ostatka meniska i “zaglaviti se” u zglobu te uzrokovati potpunu blokadu koljena.
Boli li svaka ruptura meniskusa? Ukratko, NE! Rupture meniskusa se nađu često kao slučajan nalaz na magnetskoj rezonanci koljena. Učestalost rupture meniskusa raste s dobi, bez obzira na simptome. Čak 60% osoba koje na magnetskoj rezonanci imaju rupturu meniskusa nemaju nikakvih tegoba.
Dijagnoza
Prilikom pregleda liječnika obično je prisutna oteklina koljena kao i bol u koljenu s unutrašnje strane koljena na pritisak prstom. Za pomoć kod postavljanja dijagnoze koriste se i posebni klinički testovi od kojih su najpoznatiji Thessaly test, McMurray test te Apley test. Magnetska rezonanca može s velikom točnošću prikazati puknuće meniskusa. Ultrazvuk i rendgen koljena nisu suviše korisni kod postavljanja dijagnoze rupture meniskusa.
Liječenje
Nakon akutnih ozljeda meniskusa potrebno je nogu poštedjeti od opterećenja, držati na povišenom kod odmora te primjenjivati hladne obloge. Za ublažavanje boli i otekline u akutnoj fazi mogu pomoći analgetici tipa ibuprofena ili diklofenaka. Po smirivanju tegoba kroz nekoliko tjedana preporučuje se provesti fizikalnu terapiju. Ako se bol u koljenu, oteklina i mehanički simptomi javljaju i nakon provedene fizikalne terapije potrebno je razmotriti kirurško liječenje koje uključuje šivanje ili odstranjenje dijela meniskusa (meniscektomija). Meniskus bi trebalo popraviti, ako je moguće (šivanje meniskusa) jer odstranjenje meniskusa povećava rizik od ubrzanog razvoja osteoartritisa koljena.
Više o konzervativnom liječenju ozljeda meniskusa pročitajte u posebnom članku!
3. Ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta
Medijalni kolateralni ligament (MCL) je plosnata traka vezivnog tkiva koja se proteže s unutarnje strane koljena te spaja femur (bedrenu kost) i tibiju (goljeničnu kost). Njegova uloga je osiguravanje bočne stabilnosti zgloba koljena, točnije MCL sprečava pretjerani otklon potkoljenice prema van.
Ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) često se događaju u sportu, posebno u kontaktnim sportovima te skijanju. Zanimljiv je podatak da čak 60% ozljeda koljena tijekom skijanja uključuje ozljedu MCL-a. Iza prednjeg križnog ligamenta ozljeda medijalnog kolateralnog ligamenta 2. je najčešća ligamentarna ozljeda koljena.
Ozljede medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) najčešće se javljaju kod osoba mlađe i srednje dobi, osobito među aktivnim sportašima i rekreativcima. Ove ozljede povezane su s aktivnostima koje uključuju nagla okretanja, promjene smjera ili rotacijske pokrete u koljenu. Čest mehanizam nastanka ozljede je i izravan udarac u vanjsku stranu koljena. Takve situacije često viđamo u kontaktnim sportovima poput nogometa, rukometa ili ragbija.
MCL ozljede mogu biti izolirane, ali u mnogim slučajevima dolazi do istovremenog oštećenja i drugih struktura koljena. Poznat primjer je takozvana “nesretna trijada”, koja uključuje istodobnu ozljedu MCL-a, prednjeg križnog ligamenta (ACL) i medijalnog meniska. Zbog složenosti ovih ozljeda, pravodobno prepoznavanje i odgovarajuće liječenje iznimno su važni za očuvanje stabilnosti i funkcionalnosti koljena.
Simptomi i znakovi
Osobe s ozljedom medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) često opisuju bol koja se javlja s unutarnje strane koljena, a može biti akutna ili se razvijati postupno kroz duže vrijeme. Kod akutnih ozljeda bol obično nastupa neposredno nakon konkretne traume, najčešće tijekom sportskih aktivnosti ili naglih pokreta. Čest je opis osjećaja “pucanja” u trenutku ozljede, nakon čega se javljaju poteškoće pri hodanju te osjećaj nestabilnosti u koljenu.
U težim slučajevima, posebice kod potpune rupture MCL-a, prisutna je i oteklina u području unutarnje strane koljena. Ovi simptomi važni su pokazatelji težine ozljede i često zahtijevaju detaljnu dijagnostičku obradu.
Dijagnoza
Dijagnoza rupture medijalnog kolateralnog ligamenta (MCL) temelji se na kliničkom pregledu i slikovnim metodama poput ultrazvuka ili magnetske rezonance (MR). Tijekom pregleda uočava se oteklina i moguće prisustvo krvnog podljeva na unutarnjoj strani koljena, dok kod ozljeda nastalih uslijed izravnog udarca može biti prisutan i podljev na vanjskoj strani. Ključni klinički test je valgus stres test, koji služi za procjenu stabilnosti i integriteta MCL-a.
Magnetska rezonanca smatra se zlatnim standardom jer omogućuje detaljnu procjenu ligamenta te otkriva moguće pridružene ozljede, poput oštećenja prednjeg križnog ligamenta (ACL) ili meniskusa. Ultrazvuk je brža i dostupnija dijagnostička metoda koja također može s velikom točnošću prikazati stanje ligamenta, a dodatna prednost je mogućnost izvođenja valgus stres testa u realnom vremenu uz prikaz slike na ekranu.
Liječenje
Liječenje ozljeda MCL-a u većini slučajeva je konzervativno, osobito kod blažih ozljeda. Terapija uključuje analgetike za ublažavanje boli i otekline, kratkotrajnu imobilizaciju te postupnu fizikalnu terapiju usmjerenu na jačanje mišića natkoljenice i kukova radi stabilizacije koljena.
Kod težih ozljeda, osobito uz prisutne dodatne ozljede poput rupture ACL-a ili meniskusa, te kod sportaša s trajno zaostalom nestabilnošću koljena može se razmotriti operativno liječenje.
4. Pes anserinus burzitis
Pojam “pes anserinus” doslovno prevedeno s latinskog znači “gušćja noga – noga od guske”. Predstavlja mjesto gdje se tetive triju mišića stražnje lože (sartorius, gracilis, semitendinosus) spajaju na goljeničnu kost s unutarnje strane potkoljenice neposredno ispod koljena. Između navedenih tetiva i medijalnog kolateralnog ligamenta nalazi se burza, mala sluzna vreća koja omogućuje glatko klizanje tetiva. Zbog povećane iritacije može doći do upale i nakupljanja tekućine u burzi, što uzrokuje bolno stanje poznato kao pes anserinus burzitis.
Pes anserinus burzitis se najčešće javlja kod osoba srednje životne dobi, pretežito žena, obično s viškom kilograma. Ovo stanje najčešće viđamo kod osoba kod kojih već postoji nekakav problem s koljenom, obično osteoartritis koljena, oštećenje meniskusa i X-noge. Za razliku od ostalih sindroma prenaprezanja ne viđamo ga toliko često u fizički aktivnih osoba, međutim fizička aktivnost može dovesti do iritacije i upale burze.
Simptomi
Pacijenti često opisuju probadajuću bol s unutarnje strane koljena, osobito prilikom ustajanja, penjanja uz stepenice ili sjedenja s prekriženim nogama. Bolno područje smješteno je otprilike pet centimetara ispod zgloba koljena i osjetljivo je na pritisak. U nekim slučajevima mogu biti prisutni blaga oteklina i crvenilo u tom dijelu koljena.
Dijagnoza
Dijagnoza pes anserinus burzitisa najčešće se postavlja na temelju kliničkog pregleda, bez potrebe za dodatnim dijagnostičkim postupcima, osim ako simptomi nisu tipični ili je slučaj složen. U tim situacijama ultrazvuk ili magnetska rezonanca mogu pomoći u procjeni stanja burze i tetiva stražnje lože natkoljenice (hamstrings).
Liječenje
Pes anserinus bursitis je stanje koje se obično povlači samo od sebe kada se primjene mjere kao što su odmor, analgetici i hladni oblozi. Ako ne dođe do spontanog povlačenja simptoma potrebno je provesti fizikalnu terapiju koja uključuje vježbe snaženja mišića i istezanja hamstringsa kao i terapijske procedure poput LASER-a, ultrazvuka ili udarnog vala. Bol se može liječiti i injekcijom kortikosteroida pod kontrolom ultrazvuka. Kirurško liječenje rijetko je potrebno.
5. Upalne bolesti koje zahvaćaju koljeno (Reumatoidni artritis, giht..)
Upalni artritisi i sistemske bolesti predstavljaju skupinu poremećaja karakteriziranih kroničnom upalom zglobova i drugih organa, često uzrokovanih autoimunim procesima ili taloženjem kristala.
Najpoznatiji predstavnik upalnih reumatskih bolesti je reumatoidni artritis, a najpoznatiji artritis zbog taloženja kristala je giht. Obje bolesti vrlo često zahvaćaju i koljeno uzrokujući bol u koljenu. Kod ovih stanja bol u koljenu i oteklina su vodeći simptomi, ali bolovi u koljenu s unutarnje strane mogu biti najizraženiji simptom.
Reumatoidni artritis (RA) je kronična upalna autoimuna bolest koja zahvaća sinovijalne zglobove, uključujući i koljeno. Zbog poremećenog imunološkog odgovora dolazi do upale zglobova i stvaranja patološkog tkiva (pannusa) koje postupno razara hrskavicu i kost. Uslijed toga razvijaju se bol, oteklina, ukočenost (posebno jutarnja) te smanjena pokretljivost zgloba. Kod koljena upala može uzrokovati izraženu oteklinu i toplinu kože iznad zgloba. Liječenje uključuje primjenu antireumatskih lijekova (DMARD), biološke terapije, protuupalnih lijekova i fizikalne terapije, dok se u slučaju lokalizirane upale može koristiti injekcija kortikosteroida direktno u zglob.
Giht je upalna bolest zglobova uzrokovana taloženjem kristala mokraćne kiseline, što izaziva jake bolove i oticanje, najčešće u koljenu ili zglobu palca na nozi. Najčešće pogađa odrasle, posebno muškarce starije životne dobi. Napadi počinju naglo i prate ih crvenilo i toplina zahvaćenog zgloba. Dijagnoza se postavlja pretragom sinovijalne tekućine i povišenim razinama mokraćne kiseline u krvi. Liječenje uključuje lijekove za smanjenje upale tijekom napada te dugotrajnu terapiju za kontrolu razine mokraćne kiseline, uz promjene u prehrani i načinu života.
6. Rjeđi uzroci bolova u koljenu s unutarnje strane
Osim već navedenih češćih uzroka, bolovi u koljenu s unutarnje strane mogu biti posljedica i rjeđih stanja poput aseptične nekroze kosti (AVN) ili spontane subhondralne frakture koljena (SIFK), koji uzrokuju lokaliziranu bol i otežano kretanje. Koštani edem također može izazvati značajne bolove i često se javlja kao posljedica ozljede ili preopterećenja. Plica sindrom, koji nastaje zbog iritacije nabora sinovijalne membrane unutar koljena, može uzrokovati bol i osjećaj hvatanja u zglobu. Iako su ovi uzroci rjeđi, važno ih je prepoznati jer zahtijevaju specifičan pristup u dijagnostici i liječenju. Stoga, u slučaju trajnih ili neuobičajenih bolova, preporučuje se detaljan pregled i dodatne slikovne pretrage.
Što mogu učiniti ako se pojave bolovi u koljenu s unutarnje strane?
Bez obzira jeste li ozlijedili koljeno ili samo preopteretili svoje zdravo ili artritično koljeno, postoji mnogo toga što možete učiniti sami kako biste si pomogli.
Ako bolovi ne prolaze kroz 7-14 dana unatoč provedenim mjerama samopomoći, najbolje je posjetiti liječnika kako bi se utvrdio uzrok bolova.
Kako se dijagnosticiraju bolovi u koljenu s unutarnje strane?
Dijagnosticiranje bolova u koljenu s unutarnje strane ključno je za pravilan odabir liječenja i brži oporavak. Proces uključuje detaljan pregled liječnika, analizu simptoma te odgovarajuće slikovne pretrage koje pomažu u utvrđivanju točnog uzroka boli.
Ako ste pretrpjeli ozljedu koljena i bolovi u koljenu s unutarnje strane ne prolaze kroz nekoliko dana na gore navedene mjere javite se u hitnu traumatološku ambulantu. Rendgen koljena može prikazati koštanu traumu. Ako se pak sumnja na rupturu medijalnog meniskusa ili medijalnog kolateralnog ligamenta najvjerojatnije će biti potrebno učiniti magnetsku rezonancu koljena.
Ako koljeno boli bez prethodne ozljede najvjerojatnije se radi o nekom kroničnom stanju kao što je osteoartritis koljena ili pes anserinus burzitis. Liječenjem ovih stanja bavi se fizijatar. Uz klinički pregled najvjerojatnije će se trebati učiniti rendgen koljena za procjenu stupnja gonartroze te ultrazvuk koljena kako bi se ustanovio pes anserinus burzitis.
U slučaju sumnje na upalne bolesti kao što su reumatoidni artritis ili giht potrebno je učiniti i određene laboratorijske pretrage.
Kada potražiti pomoć liječnika kod boli u koljenu s unutarnje strane?
Iako se većina slučajeva kad postoje bolovi u koljenu s unutarnje strane može ublažiti metodama samopomoći, postoje situacije kada je važno potražiti stručnu medicinsku pomoć. Obratite se liječniku ako:
- Bol traje dulje od nekoliko tjedana, unatoč odmoru i kućnim mjerama.
- Bol se pogoršava ili postaje sve jača tijekom vremena.
- Primijetite znatnu oteklinu, crvenilo ili toplinu oko koljena.
- Dolazi do nestabilnosti koljena, osjećaja „preskakanja“ ili nemogućnosti normalnog oslonca.
- Ne možete savijati ili ispružiti koljeno do kraja.
- Pojavi se škljocanje, pucketanje ili blokiranje zgloba pri pokretima.
- Imate povišenu temperaturu ili opće simptome poput slabosti i umora (mogući znak upale ili infekcije).
- Slučaju prethodne ozbiljne ozljede (pad, udarac, sportska trauma) nakon koje je bol u koljenu jaka i ne prolazi.
U slučaju sumnje na puknuće ligamenata, meniskusa ili prijelom, važno je odmah zatražiti pregled specijalista.
