Artroza kuka: Najčešća bolest kuka kod starijih osoba

Artroza ili osteoartritis, često nazivan “artritis zbog trošenja”, starački artritis ili degenerativna bolest zglobova, najčešći je oblik bolesti zglobova. Javlja se uglavnom kod starijih osoba. Zglob kuka jedan je od najvećih nosivih zglobova u tijelu. Odmah nakon zgloba koljena to je drugi zglob najčešće pogođen artrozom.

Artroza kuka, osteoartritis kuka ili koksartroza naziv je za degenerativnu bolest kuka. Glavni simptomi su bol u kuku, osjećaj ukočenosti i krutosti zgloba kuka te gubitak opsega pokreta u zglobu. Artroza kuka karakterizirana je oštećenjem, stanjenjem i postupnim gubitkom hrskavice kuka, stvaranjem subhondralnih cisti, upalom zgloba i stvaranjem osteofita, koštanih izraslina. Ne postoji jedinstveni uzrok nastanka koksartroze već se smatra da artroza kuka nastaje pod utjecajem više faktora. Rizični faktori za nastanak osteoartritisa kuka su starija životna dob, pretilost, prethodne ozljede kuka ili razvojni poremećaj kuka. Učestalost osteoartritisa kuka je u stalnom porastu i očekuje se da će nastaviti rasti, osobito s porastom očekivanog životnog vijeka i stope pretilosti.

Artroza kuka je kronična bolest koja s vremenom napreduje. Bol i zakočenost kuka mogu značajno otežati svakodnevne aktivnosti poput hodanja, penjanja uz stepenice i ustajanje iz sjedećeg položaja. Otežano kretanje dovodi do slabosti mišića što dodatno otežava kretanje.

Cilj ovog članka je pružiti detaljan uvid u artrozu kuka, istražiti njezine uzroke, simptome i metode liječenja, te istaknuti važnost rane dijagnoze i adekvatne terapije u očuvanju kvalitete života.

Građa kuka i osnovni pojmovi

Da bismo bolje razumjeli i pratili članak nešto ćemo reći o samoj građi i funkciji zgloba kuka.

Zglob kuka je sinovijalni zglob u obliku kugle i ležišta, gdje je glava bedrene kosti kuglastog oblika, a ležište zgloba čini kuglasto udubljene u zdjeličnoj kosti koje nazivamo acetabulum. Zglob je izvana obavijen zglobnom čahurom i čvrstim ligamentima koji povećavaju stabilnost zgloba. Kao rezultat ovakve građe zglob kuka posjeduje veliku stabilnost, ali također omogućuje pokret u svim smjerovima. Glavna funkcija mu je prijenos težine između gornjeg i donjeg dijela tijela.

Rub acetabuluma obložen je fibroznom hrskavicom, poznatom kao labrum, što pridonosi dubini i stabilnosti zgloba. Labrum sprečava trenje i omogućuje glatko klizanje kostiju tijekom pokreta.

Zglobne površine, glava bedrene kosti i acetabulum prekrivene su glatkom hijalinom hrskavicom. Zdrava hrskavica smanjuje trenje prilikom pokreta te ublažava smične i kompresijske sile tijekom opterećenja.

Očuvanje zdravlja  hrskavice ključno je za sprečavanje boli i očuvanje funkcije zgloba.

Zglob kuka ima širok raspon pokreta. Iza ramenog zgloba, kuk je drugi najpokretljiviji zglob u ljudskom tijelu.

Koliko je česta koksartroza ili artroza kuka?

Artroza kuka je vrlo česta bolest kod starijih osoba. Istraživanja pokazuju da preko 9% svih osoba starijih od 45 godina boluje od osteoartritisa kuka. Žene obolijevaju nešto češće od muškaraca. Procjenjuje se da je rizik za razvoj artroze kuka tijekom života 18.5% za muškarce te 28.6% za žene.

Kako populacija stari te s povećanjem stope pretilosti svake godine se broj oboljelih od koksartroze povećava.

Mehanizam nastanka artroze kuka

Mehanizmi nastanka koksartroze (artroza kuka) su kompleksni i još nedovoljno razjašnjeni. Artroza kuka nije samo bolest hrskavice nego cijelog zgloba. Artroza nastaje djelovanjem složenih bioloških procesa koji uključuju hrskavicu, kost, sinoviju, ligamente, periartikularno masno tkivo i mišiće. U zdravom zglobu postoji ravnoteža molekula koje potiču izgradnju hrskavice i ostalih tkiva u zglobu i onih koje dovode do upale, razgradnje i razaranja zgloba. To su “glasničke” molekule koje nazivamo citokini. Artroza kuka se prvo manifestira kao poremećaj na molekularnoj razini povećanjem razine citokina koji potiču upalu što uzrokuje abnormalan metabolizam zglobnog tkiva. Što točno uzrokuje početak bolesti nije u potpunosti jasno, ali se smatra da to mogu biti:

• mehanički čimbenici poput ponavljajućeg stresa ili nepravilne raspodjele sila uslijed deformiteta i ozljeda zgloba
• biokemijski čimbenici, uključujući otpuštanje upalnih molekula i enzima koji razgrađuju sastavnice hrskavice.

Prvo nastupaju promjene u hrskavici zgloba kuka na mikroskopskoj razini što se očituje:

• smanjenjem količine proteoglikana
• povećanjem sadržaja vode
• dezorganiziranom uzorku kolagena
• gubitkom elastičnosti hrskavice kuka

Ove promjene dovode do oštećenja i pucanja hrskavice te erozija – rupa u hrskavici. Erozije hrskavice mogu dosezati do same kosti te se vremenom šire ostavljajući područja ogoljele kosti bez hrskavice. Kako hrskavica kuka propada, zglob postaje manje sposoban amortizirati udarce i raspodijeliti opterećenje, što dovodi do povećanog pritiska na kost ispod nje. Kao odgovor na to, kost prolazi kroz strukturalne promjene, uključujući zadebljanje i stvaranje koštanih izraslina nazvanih osteofiti.

Istovremeno, sinovija, tanka membrana koja oblaže zglob kuka, postaje upaljena i oslobađa upalne tvari koje dodatno pridonose oštećenju hrskavice. Upalni proces također uključuje otpuštanje citokina i drugih molekula koje stimuliraju receptore za bol uzrokujući i pojačavajući bol u kuku. Tijekom vremena, progresivni gubitak hrskavice, zajedno s pregradnjom kosti i stvaranjem osteofita, dovodi do ukočenosti zgloba, boli, otekline i smanjene funkcionalnosti. Nastale promjene u mehanici zgloba dodatno pogoršavaju degenerativni proces, održavajući začarani krug upale, razgradnje hrskavice i strukturalnih promjena u zglobu kuka.

Rizični čimbenici za osteoartritis kuka

Artroza kuka (koksartroza) nema jedan specifičan uzrok, ali postoje određeni čimbenici koji mogu povećati vjerojatnost razvoja bolesti, uključujući:

• Poremećaji građe kuka (displazija kuka). Razvojni poremećaji kuka kao što je displazija kuka uzrokuju poremećaj građe kuka. Ovi poremećaji mogu proći neopaženo u djetinjstvu i mladosti, a kasnije u životu mogu biti glavnim uzrokom preuranjenog osteoartritisa kuka.
• Prethodne ozljede kuka. Ozljede kuka, naročito frakture acetabuluma dovode također do promjene građe zgloba i rizik su za kasniji razvoj artroze kuka.
• Dob. Učestalost koksartroze se povećava s dobi te se artroza kuka rijetko viđa prije 45. godine života
• Spol. U dobi prije 50. godine života koksartroza je učestalija kod muškaraca dok je nakon 50. godine učestalija kod žena. Smatra se da su za to odgovorne postmenopauzalne promjene kod žena.
• Genetska predispozicija. Genetski faktori mogu povećati rizik za razvoj degenerativne bolesti kuka. Ako je vaš bliži rođak imao operaciju kuka radi artroze to povećava i rizik za operaciju kod Vas.
• Pretilost. Povećana tjelesna težina uzrokuje pojačano opterećenje na zglob kuka. Svakim suvišnim kilogramom raste rizik za razvoj artroze kuka. Pretilost povećava rizik za razvoj artroze kuka uzrokujući pojačani upalni odgovor organizma i inzulinsku rezistenciju. Izračunajte svoj indeks tjelesne mase i provjerite jeste li pod rizikom.
• Zanimanje i sport. Određena zanimanja koja uključuju teški fizički rad i visokointezivni sportovi povezani su s razvojem osteoartritisa kuka kasnije u životu. Ponovljeni stres i biomehaničko preopterećenje, osobito u slučaju postojanja anatomske abnormalnosti zgloba kuka, vjerojatni su uzroci. Nema dokaza koji bi upućivali da fizička aktivnost i vježbanje dovodi do razvoja artroze kuka u općoj populaciji.

Koksartroza kuka simptomi

Simptomi kod artroze kuka obično nastaju postupno i pogoršavaju se vremenom. Glavni simptom je bol u kuku. Ostali simptomi su osjećaj ukočenosti i ograničenje opsega pokreta u zglobu kuka. Dalje ćemo pobliže opisati najznačajnije simptome artroze kuka.

• Bol u kuku. Pacijenti najčešće navode bol u predjelu kuka koji se šire prema preponi (bolovi u kuku i preponi). Bol se često iz kuka širi prema dolje do koljena (bol u kuku i nozi). U otprilike polovine pacijenata prisutna je i bol s bočne, vanjske strane kuka. Bolovi u kuku su u pravilu duboki, neoštro ograničeni te osoba ne može točno prstom pokazati mjesto najveće boli. U pravilu bolovi u kuku se pogoršavaju opterećenjem (hod, penjanje uza stube), a ublažavaju mirovanjem. Bolovi i ukočenost su obično više izraženi ujutro ili nakon sjedenja ili odmora. U kasnijim stadijima bolesti bol može biti prisutna i mirovanju te noću (bol u kukovima kod spavanja)
• Ukočenost u zglobu kuka otežava hodanje ili savijanje zgloba, a uzrokovana je oštećenjem hrskavice, upalom, stvaranjem osteofita i skraćenjem mišića. Ponekad pacijenti imaju osjećaj “zaključavanja” ili “zapinjanja” zgloba te zvuk škripanja (krepitacija) tijekom pokreta. To može biti uzrokovano labavim fragmentima hrskavice i drugim tkivima koja ometaju glatko kretanje kuka.
• Ograničen opseg pokreta. Napredovanjem bolesti javlja se ograničenje opsega pokreta u kuku koji utječe na sposobnost hodanja i može uzrokovati šepanje.
• Ograničenje u svakodnevnim aktivnostima. Kuk je nosivi zglob i neophodan je za kretanje. Bol i ukočenost zgloba uslijed artroze mogu uzrokovati značajne poteškoće prilikom kretanja, otežavati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i remetiti kvalitetu života. Svakodnevne aktivnosti poput hodanja, penjanja uza stepenice, ulazak u automobil mogu postati problem. Popriličan broj osoba radi bola i ograničenja pokreta imaju poteškoća s obuvanjem cipela ili vezanjem vezica te oblačenjem čarapa.

Kako se dijagnosticira artroza kuka?

Dijagnoza osteoartritisa kuka postavlja se na temelju pažljivo uzete anamneze i učinjenog fizikalnog pregleda. Rendgenske snimke prikazuju težinu strukturnih oštećenja zgloba kuka i povećavaju vjerojatnost točne dijagnoze kada su prisutni osteofiti ili suženje zglobnog prostora. Patološke značajke i simptomi artroze mogu se pojaviti prije nego što se osteofiti vide na rendgenu. Stoga, normalna radiografska snimka ne isključuje dijagnozu koksartroze.

Pregled kod sumnje na osteoartritis kuka

Nakon pažljivo uzete povijesti bolesti vaš fizijatar će učiniti klinički pregled koji će usmjeriti liječnika prema ispravnoj dijagnozi.

Već prilikom hoda moguće je primijetiti šepanje na bolesnu nogu kojem može biti uzrok bol u kuku, slabost mišića, ograničenje pokreta i skraćenje noge. Tijekom hoda moguće je zamijetiti Trendelenburgov ili Ducheneov znak koji nastaju zbog slabosti mišića kuka. Dok pacijent stoji moguće je primijetiti deformacije koljena ili stopala koje mogu biti uzrok pojačanog opterećenja na kuk.

Dok pacijent leži nužno je ustanoviti postoji li razlika u duljini nogu što može biti znak skolioze, uznapredovale artroze kuka ili displazije kuka. Kuk se nalazi na dubini od oko 7-10cm stoga palpacija nije od veće koristi. Jedan od glavnih faktora pri pregledu kuka zbog sumnje na osteoartritis je opseg pokreta u zglobu kuka. Prilikom pregleda fizijatar će pasivno gibati nogu u raznim smjerovima. Kod artroze kuka mogu biti smanjeni svi pokreti međutim najčešće se vidi smanjenje pokreta unutarnje rotacije, fleksije (pregibanja) i adukcije. Ovo su ujedno i pokreti koji najčešće provociraju bol pri pregledu. Prilikom pregleda potrebno je otkloniti sumnju na bolesti kralježnice sa širenjem prema kuku kao i bolesti kuka koje nemaju veze sa zglobom kuka ( burzitis kuka, upala tetive kuka..).

Dijagnostičke pretrage

Nakon pažljivo uzete anamneze i kliničkog pregleda potrebno je učiniti dodatne dijagnostičke pretrage kako bi se potvrdila dijagnoza te otklonila sumnja na druga stanja. Rendgen kuka se najčešće koristi u te svrhe. Ostale pretrage kao što su CT, ultrazvuk i MR (magnetska rezonanca) mnogo se manje koriste kod sumnje na osteoartritis kuka.

Rendgen kukova

Rendgen kukova je jeftina, široko i lako dostupna metoda, a interpretacija slika u procjeni osteoartritisa je relativno lagana. Zbog toga je rendgen prva dijagnostička metoda na koju upućujemo pacijente pod sumnjom u artrozu kuka. Na rendgenskoj snimci, ovisno o stupnju, možemo vidjeti sve ili neke od značajki osteoartritisa:

• suženje ili potpuni gubitak zglobnog prostora
• stvaranje koštanih izdanaka i izraslina – osteofiti
• subhondralna skleroza – skleroza (zadebljanje) sloja kosti neposredno ispod hrskavice
• subhondralne ciste – ciste, šupljine u kosti ispod hrskavice koje se obično viđaju u poodmakloj fazi artroze.

Određivanje stupnja težine artroze kuka nije tako egzaktno kao što je to slučaj kod artroze koljena međutim i ovdje se najčešće koristi stupnjevanje po Kellgren-Lawrenceu:

• stupanj 0 (nema): definitivno odsustvo promjena na rendgenu kukova koji bi govorili u prilog artroze
• stupanj 1 (diskutabilan): diskutabilno suženje zglobnog prostora i mogući osteofiti
• stupanj 2 (blagi): definitivno vidljivi osteofiti i moguće suženje zglobnog prostora
• stupanj 3 (umjereni): srednje veliki brojniji osteofiti, definitivno suženje zglobnog prostora, nešto skleroze kosti i moguća deformacija na rubovima kosti kuka
• stupanj 4 (teški): veliki osteofiti, značajno suženje zglobne pukotine, teška skleroza i deformacija zglobnih tijela

U nekih pacijenata može postojati značajan kontrast između simptoma pacijenata i radioloških nalaza. Pacijenti s izraženim radiološkim promjenama ne moraju nužno imati i značajne simptome i obrnuto. Neki pacijenti s visokim stupnjem artroze kuka na rendgenu ne moraju imati nikakvih simptoma.

Ostale dijagnostičke pretrage (ultrazvuk, magnetska rezonanca (MR) i CT)

Ostale dijagnostičke pretrage rijetko se koriste za postavljanje dijagnoze artroze kuka. Najčešće se koriste ako postoji sumnja na drugu patologiju koja može davati slične simptome.

• Ultrazvuk. Ultrazvukom se može prikazati izljev (oteklina) u zglobu koja koja može biti prisutna kod artroze kuka, ali i kod drugih artritisa. Ultrazvuk je dobra metoda za analizu tetiva oko kuka te otkrivanje burzitisa u području kuka. Vrlo je vrijedna metoda za primjenu injekcija uz vizualno navođenje.
• MR (magnetska rezonanca). MR-om se osim preciznog prikaza oblika glave bedrene kosti i acetabuluma mogu prikazati i druga tkiva: labrum, sinovijalna membrana, koštana srž, ligamenti, mišići i tetive. Magnetska rezonanca je korisna metoda ako se sumnja na avaskularnu nekrozu glave bedrene kosti, ozljedu labruma ili FAI (femoroacetabularni sindrom sraza).

Artroza kuka liječenje

Artroza kuka se ne može izliječiti. Međutim, pridržavanjem uputa liječnika i pravilnim korištenjem terapijskih postupaka simptomi se mogu značajno reducirati i poboljšati kvaliteta života. Pacijentima treba omogućiti razumijevanje patološkog procesa koji ih pogađa putem pružanja informacija u ordinacijama liječnika ili na internetu te drugim kanalima edukacije. Time će se povećati njihovo sudjelovanje u vlastitoj skrb što je bitno za postizanje optimalnog učinka. Važno je pridržavati se mjera o redukciji tjelesne težine ako postoji višak kilograma te redovitoj tjelovježbi. Fizikalna terapija i lijekovi protiv bolova također su se pokazali korisni. U završnom stadiju bolesti kada se simptomi ne mogu kontrolirati drugim metodama indicirano je operativno liječenje.

Konzervativno liječenje (Liječenje kuka bez operacije)

Od konzervativnih metoda liječenja dostupne su nam sljedeće metode:

• redukcija tjelesne težine
• tjelovježba – vježbe za kukove
• uporaba pomagala za hod – štapovi ili štake
• fizikalna terapija
• lijekovi protiv bolova
• injekcije u kuk

Redukcija tjelesne težine

5 kilograma viška povećava opterećenje na kuk za dodatnih 27 kilograma pri svakom koraku. Gubitak kilograma smanjuje opterećenja zgloba te može usporiti gubitak hrskavice. Izračunajte imate li višak kilograma na svoju visinu! Redovito vježbanje u kombinaciji sa strategijama za smanjenje tjelesne težine najkorisnija je metoda za smanjenje boli kod pacijenata s prekomjernom tjelesnom težinom.

Tjelovježba – vježbe za kukove

Redovita tjelovježba (vježbe za kukove) je neizostavan alat u liječenju osteoartritisa kuka. Tjelovježba ima pozitivan utjecaj na opće zdravlje, kardiovaskularnu kondiciju, kao i poboljšanje ukupne mišićne snage i opsega pokreta zgloba. Redovito vježbanje pomaže i potiče gubitak kilograma što smanjuje opterećenje na zglob kuka.

Koje vježbe za kukove su dobre? Treba li neke vježbe izbjegavati?

Nisu sve vježbe pogodne za osobe s artrozom kukova. Osobama koje imaju artrozu kuka savjetuje se prakticirati vježbe za jačanje mišića kukova, vježbe opsega pokreta kukova i vježbe istezanja. Pri tome je važno izbjegavati vježbe i aktivnosti koje dodatno opterećuju zglob kuka. Trebalo bi izbjegavati aktivnosti poput trčanja i skakanja, te dužeg hodanja po neravnim podlogama. Takve aktivnosti bi trebalo zamijeniti s aktivnostima poput šetanja, vožnje bicikla, vježbi na eliptičnom trenažeru te plivanja. Vježbe u vodi ili bazenu su odlične jer olakšavaju snaženje i mobilnost bez pretjeranog opterećenja na kukove. Također bi trebalo izbjegavati aktivnosti produljenog stajanja na nogama te aktivnosti gdje dolazi do velikog zakretanja u zglobu kuka kao što je to golf. Vježbanje s utezima velikih težina također se ne preporučuje.

Pravilnim odabirom aktivnosti usporit ćete propadanje hrskavice zgloba kuka i napredovanje bolesti.

Vježbe za kukove potrebno je provoditi svakodnevno ili barem 4-5x tjedno. Možete vježbati sami kod kuće ili u grupi uz vodstvo trenera. Prilikom vježbanja možete koristiti samo opterećenje težine vlastitog tijela ili se pomoći elastičnim trakama ili manjim utezima. Slobodno možete prakticirati vježbe kao što su yoga ili pilates.

Video ispod prikazuje promjer vježbi koje možete izvoditi svakodnevno u vlastitom domu.

Pomagala za hod

Uporaba štapa ili štake može značajno smanjiti opterećenje na zglob kuka kod osoba s osteoartritisom kuka. Korištenje ovih pomagala može olakšati hodanje i smanjiti bol, omogućujući pacijentima veću pokretljivost. Da bi pomagalo ostvarilo svoju svrhu mora biti pravilno podešeno. Štaka ili štap kod artroze kuka ili koljena nosi se u suprotnoj ruci od “bolesnog” kuka. Kod pravilno podešenog pomagala drška bi trebala biti u visini velikog trohantera kuka, a prilikom oslonca ruka u laktu tek lagano savijena.

Fizikalna terapija za osteoartritis kuka

Fizikalna terapija igra ključnu ulogu u liječenju osteoartritisa kuka. Temelji se na vježbama koje poboljšavaju snagu mišića, povećavaju fleksibilnost i održavaju opseg pokreta u zglobu kuka. Cilj terapije je smanjiti bol, poboljšati funkcionalnost zgloba i omogućiti pacijentima da zadrže što veću razinu aktivnosti. Uz vježbe, fizikalna terapija najčešće uključuje primjenu različitih fizijatrijskih procedura kao što su:

• primjenu topline ili hladnoće
• LASER
• terapijski ultrazvuk
• magnet
• HILT (LASER visokog intenziteta)
• novije tehnologije kao što su INDIBA ili TECAR

Lijekovi za osteoartritis kuka

Za ublažavanje bolova kod artroze kukova najčešće se koristi paracetamol ili nesteroidni antireumatici (NSAR). Paracetamol ima nešto manje nuspojava od NSAR, međutim ne smanjuje bol tako učinkovito kao NSAR. Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAR) imaju analgetsko i protuupalno djelovanje. Najčešći predstavnici ove skupine lijekova su diklofenak, ibuprofen, naproksen, indometacin i drugi. Primjenu ovih lijekova treba ograničiti na najmanju učinkovitu dozu i što kraće vrijeme trajanja zbog opasnosti od nastanka nuspojava. Kreme i gelovi se ne preporučuju jer je zglob kuka duboko te je prodiranje aktivne tvari upitno. Opioidni analgetici kao što je tramadol se preporučuju samo za kratkotrajno liječenje. Dugotrajna uporaba je povezana s brojnim nuspojavama kao što su konstipacija, omaglica, smetenost i opasnost od pada i prijeloma.

Injekcijske tehnike za liječenje artroze kuka

Injekcijske tehnike koristimo u liječenju artroze kuka kada nije postignut zadovoljavajući rezultat na provedene druge ne-operacijske metode liječenja. Injekcije se daju direktno u zglob kuka. Pošto je zglob kuka smješten na dubini od oko 7-10cm prilikom davanja injekcija nužna je uporaba vizualnog vođenja igle pod kontrolom ultrazvuka ili rendgena. Od injekcija za kuk dostupne su:

• injekcije kortikosteroida
• injekcije hijaluronske kiseline
• PRP-tretman (plazma bogata trombocitima)

Kortikosteroidi imaju snažno protuupalno djelovanje i dovode do smanjenja upale i otekline. Kod artroze kuka smanjenje boli nakon primjene traje do 3 mjeseca. Ponekad nam u nejasnim slučajevima primjena kortikosteroida u zglob omogućuje otkrivanje izvora boli. Ako se bol smiri na primjenu kortikosteroida u zglob, izvor boli je vrlo vjerojatno sam zglob kuka, a ne tetiva ili npr. lumbalna kralježnica. Treba biti oprezan kod ponovljenih injekcija zbog mogućeg rizika od dodatnog oštećenja hrskavice.

Hijaluronska kiselina novija je metoda liječenja koksartroze. Hijaluronska kiselina je prirodna želatinozna supstanca koja se nalazi u vezivnom tkivu, koži i zglobovima. Uloga joj je zadržavanje vode u tkivima (hidratacija) što smanjuje trenje pri pokretu zgloba i tetiva te čini tkiva elastičnima. Primjena hijaluronske kiseline u kuk kod artroze kuka se ne preporučuje jer nema jasnih dokaza o učinkovitosti.

Plazma bogata trombocitima (PRP) – PRP tretman. Terapija plazmom bogatom trombocitima (platelet-rich plasma – PRP) je također novija opcija za liječenje artroze kuka. Spada u domenu regenerativne medicine. Podrazumijeva injekciju koncentrirane otopine pacijentovih vlastitih trombocita u kuk. PRP ima potencijal za poticanje zacjeljivanja tkiva i smanjenje upale. Isto kao i kod hijaluronske kiseline, primjena PRP-a u kuk kod artroze kuka se ne preporučuje jer nema jasnih dokaza o učinkovitosti.

Operacija kuka (TEP kuka)

Operacija kuka, TEP (totalna endoproteza kuka), ugradnja umjetnog kuka je operativni zahvat gdje se oštećeni zglob kuka zamjenjuje umjetnim implantatom. U današnje vrijeme TEP kuka je kirurška metoda izbora za pacijente s neizdrživom boli, za one kod kojih nekirurško liječenje nije dalo zadovoljavajućeg rezultata, te za one pacijente sa značajnim funkcionalnim ograničenjima. Težina oštećenja kuka na rendgenskoj snimci nije samo po sebi indikacija za operativno liječenje.

TEP operacija kuka smatra se jednom od najuspješnijih operacija u povijesti medicine te se godišnje u svijetu izvede oko milijun ovakvih operacija. Uspješnost operacije je vrlo visoka te se kod više od 90% pacijenata nakon operacije viđa značajno smanjenje boli i poboljšanje funkcije.

Koliko dugo traje proteza?

Prema dosadašnjem iskustvu čak 95% ugrađenih proteza i dalje je funkcionalno i 10 godina nakon operacije. Uz pridržavanje uputa o redovitom vježbanju i održavanju uredne tjelesne težine nakon 25 godina funkcionalno je čak do 80% proteza.

Pacijentima kod kojih nije došlo do zadovoljavajućeg rezultata na provedene ne-kirurške mjere ne savjetuje se dugo odgađati operaciju kuka jer je odgađanje povezano s lošijim rezultatima operacije.

Artroza kuka – najvažnije preporuke za pacijente

Preporuke za pacijente s osteoartritisom kuka (artroza kuka) uključuju:

• Tjelesna aktivnost: Redovita, tjelesna aktivnost, poput hodanja, plivanja ili vožnje bicikla, može pomoći u održavanju pokretljivosti zgloba i jačanju mišića kuk. Izbjegavati aktivnosti koje pretjerano opterećuju kuk (trčanje, skakanje, dizanje teških utega, planinarenje..)
• Kontrola tjelesne težine: Gubitak suvišnih kilograma može značajno smanjiti opterećenje na zglob kuka, što može pomoći u smanjenju bolova i usporavanju napredovanja osteoartritisa.
• Lijekovi: Lijekovi protiv bolova, poput paracetamola ili nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID), mogu pomoći u kontroli bolova. U nekim slučajevima liječnik može preporučiti i druge lijekove ili injekcije za ublažavanje simptoma.
• Pomoćna sredstva: Korištenje štapa ili štaka može pomoći u smanjenju opterećenja na kuk prilikom hodanja, smanjujući bol i olakšavajući kretanje.
• Fizikalna terapija: Redovite fizikalne terapije, koje mogu uključivati ultrazvuk, elektroterapiju ili terapiju toplinom i hladnoćom, mogu pomoći u smanjenju bolova i poboljšanju funkcije kuka.
• Kirurško liječenje: Ako konzervativni tretmani ne pružaju olakšanje, a bol i ograničena pokretljivost značajno utječu na kvalitetu života, liječnik može preporučiti kirurški zahvat, poput totalne endoproteze kuka (TEP).

IZVORI

Hutton CW. Osteoarthritis: the cause not result of joint failure? Ann Rheum Dis. 1989 Nov;48(11):958-61. doi: 10.1136/ard.48.11.958. PMID: 2688566; PMCID: PMC1003922.

Lespasio MJ, Sultan AA, Piuzzi NS, Khlopas A, Husni ME, Muschler GF, Mont MA. Hip Osteoarthritis: A Primer. Perm J. 2018;22:17-084. doi: 10.7812/TPP/17-084. PMID: 29309269; PMCID: PMC5760056.

Kraus VB, Blanco FJ, Englund M, Karsdal MA, Lohmander LS. Call for standardized definitions of osteoarthritis and risk stratification for clinical trials and clinical use. Osteoarthritis Cartilage. 2015 Aug;23(8):1233-41. doi: 10.1016/j.joca.2015.03.036. Epub 2015 Apr 9. PMID: 25865392; PMCID: PMC4516635.

Zhang Y, Jordan JM. Epidemiology of osteoarthritis. Clin Geriatr Med. 2010 Aug;26(3):355-69. doi: 10.1016/j.cger.2010.03.001. Erratum in: Clin Geriatr Med. 2013 May;29(2):ix. PMID: 20699159; PMCID: PMC2920533.

Osteoarthritis Fact Sheet. World Health Organization.

Understanding Hip Osteoarthritis. Arthritis Foundation.

Katz JN, Arant KR, Loeser RF. Diagnosis and Treatment of Hip and Knee Osteoarthritis: A Review. JAMA. 2021 Feb 9;325(6):568-578. doi: 10.1001/jama.2020.22171. PMID: 33560326; PMCID: PMC8225295.

Sen R, Hurley JA. Osteoarthritis. In: StatPearls [Internet]. Treasure Island (FL): StatPearls Publishing; 2024 Jan-. Available from: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK482326/

Osteoarthritis of the hip: Aetiology, pathophysiology, and current aspects of management. ResearchGate.

van Berkel AC, Schiphof D, Waarsing JH, Runhaar J, van Ochten JM, Bindels PJE, Bierma-Zeinstra SMA. 10-Year natural course of early hip osteoarthritis in middle-aged persons with hip pain: a CHECK study. Ann Rheum Dis. 2021 Apr;80(4):487-493. doi: 10.1136/annrheumdis-2020-218625. Epub 2021 Jan 15. PMID: 33451999; PMCID: PMC7958083.

Clynes MA, Jameson KA, Edwards MH, Cooper C, Dennison EM. Impact of osteoarthritis on activities of daily living: does joint site matter? Aging Clin Exp Res. 2019 Aug;31(8):1049-1056. doi: 10.1007/s40520-019-01163-0. Epub 2019 Mar 21. PMID: 30903599; PMCID: PMC6661019.

Osteoarthritis of the Hip. Radiopaedia.

Osteoarthritis of the Hip: Clinical Practice Guideline. American Academy of Orthopaedic Surgeons.